događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Dajana Sabo
Još jedna nestvarna noćna mora, a ponekad smo poželjeli osjetiti
onaj dašak vjetra pod nogama, misleći da ćemo se
brže kretati po ovoj krivulji različitih obaveza,
neke nas previše zaokupljaju i ne možemo se pomaknuti
s puta koji nam je sudbina ucrtala,
naše ruke su premalene i naše noge su preslabe da
izdrže ovaj silni pritisak sadašnjice, tek toliko da ljudi
shvate zbog čega se toliko bojimo letjeti…
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešo je sjedio u šatoru i pomalo ga je bolila glava. Svanjivalo je i bilo je prohladno i Krešo se osvrtao ne bi li našao nešto da se ogrne. U šator je ušao mlad i snažan vojnik i ogrnuo Krešu sa ovčijim kožuhom. To nije bio običan kožuh već su bile u kožuh utkane zlatne niti koje su se presijavale u tmini šatora. Sam šator je bio ogroman i veoma lijep sa puno lijepih i luksuznih predmeta ukusno raspoređenih po njemu. Kreši je bilo čudno što mu se vojnik obratio sa „Aleksandre” a ne sa Krešo.…
Adolf Polegubić /njemački prijevod: Kristina Kovačević
kad jednom ni pogleda više
iz šupljine očiju
ni koraka
iz ostataka kostiju
ni straha iz
dubine srca
ne bude…
Netremice je gledala u film na televiziji u kojem je partner svoju partnericu nježno obgrlio oko struka i vodio je plesnim podijem. Očavarali su je ti lagani pokretni poput klizanja po redu, tako su izvježbani bili njihovi pokreti.
Oduvijek je sanjala o plesu. Silno je željela da obuče najljepšu večernju haljinu koja bi sezala čak do poda, i u kojoj bi se osjećala poput kraljice. Jednom davno jedan od njenih najboljih prijatelja poslao joj je poruku na mobitel; „Vodim te na ples!“ Uzbuđeno je…
piše: Marija Matijašević
Stružec/04. travanj 2011. 07.29 sati …Jučer je zora kasno svanula, a sunce se teško probilo kroz gomilu tamnih oblaka. Tako je počela nedjelja. No, kasnije je bilo puno sunčeve topline, cijeli dan smo uživali. Vrapci su živkali u mom žljebu, golubica sa mazila s golubom na susjedovoj kući a šojka se ljutila na vranu, koja joj je došla blizu gnjezda.
Kada sam došla kući, prije tjedan dana, bijela šljiva je bila propupala, sada ima više cvjetova nego listića. Druge vočke sam brzo obrezala, dok nisu propupale, a lozu sam skratila i prorijedila, kako bi mi ove godine još bolje rodila, plavim mirišavim grozdovima. …
MALI JEZIČNI SAVJETI
Dio tankoga crijeva (jejunum) u medicinskoj se literaturi naziva taštim crijevom. U udžbenicima se može pronaći pojašnjenje toga naziva: taj je dio tankoga crijeva u leševa često bio prazan pa otuda i naziv tašt u značenju prazan.
Danas se pridjev tašt povezuje s ljudskim osobinama poput čežnje za častima i slavom te se tašt u današnje vrijeme upotrebljava u negativnom značenju za osobu bez ikakvih kvaliteta, a ne u značenju prazan. Ta je je tvrdnja uglavnom točna jer se u…
Ivana Simić Bodrožić o svome susretu s Predsjednikom Josipovićem
Zar je tako teško biti normalan? Zar je tako teško pomirisati nešto, opipati nešto, čuti nešto, vidjeti nešto i reagirati neposredno i spontano? Mora li se baš sve vidjeti u nekom povijesnom konteksu imajući na umu moguću skoru integraciju u međunarodne asocijacije… Jedna obična jebena kava sa jednim čovjekom, koji je do jučer bio normalan i običan, postaje povijesni događaj.
Ivana Simić Bodrožić, obična građanka, opisuje svoj susret s…
SA SKUPŠTINE UDRUŽENJA BIVŠIH STUDENATA I PRIJATELJA HRVATSKIH SVEUČILIŠTA
Mainz/AMA Croaticae -Deutschland e.V. odnosno Almae Matris Alumni Croaticae, ili još jasnije …Udruženje bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta, održalo je u subotu, 2. travnja, izbornu skupštinu. Za predsjednicu je ponovno izabrana Aleksandra Brnetić iz Berlina. Za potpredsjednika je izabran dipl.-geol. Hans-Jürgen Anderle iz Wiesbadena, a za blagajnicu dipl.-ing. Ljiljana Škarjan iz Bad Homburga.
U predsjedništvo udruženja je ušla i dr. Marija Dragica Anderle …
Sve teže priznajem da su godine brže od mene. Ponekad zažmirim da ne vidim sijedu kosu, i bore na licu. Iako me ne smetaju vanjski znakovi starosti oni su ipak neminovan pokazatelj da je iza nas puno više vremena nego što je ostalo ispred nas. Sve češće i češće mislima se vraćam u one dane djetinjstva, kakvo god ono bilo, i u njemu pronalazim, poput bisera u školjki bisernici, bar nešto lijepo, čega se čvrsto uhvatim kao što se krpelj uhvati kože, i ne dozvoljavam da ta ljepota nestane iz mog sjećanja.…