događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Doba kiselih krastavaca naziva se u novinarstvu vrijeme, kada nema dovoljno vijesti i događaja da bi se ispunile stranice.
Međutim fraza je nastala u Berlinu krajem devetnestog stoljeća i nema nikakve veze sa novinarstvom, nego se odnosila na opću nestašicu. Kada se nije imalo što za jesti onda su kiseli krastavci iz Spreewalda bili delikatesa. Odnosilo se to na manje kvalitetne krastavce, koji su kiseljeni ljeti.…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Bog se uvijek za sve pobrine. Ponekad i sami ne znamo što bi i kako bismo se postavili u određenim situacijama, a tada s Neba dođe rješenje. Da te godine nije bio snijeg visine nanosa i do 11 m, tko zna što bi bilo. Kolebanja koja sam osjećala u sebi, možda bi me odvela nekim drugim stazama. Eto, i snijeg zna pripomoći u donošenju odluka………
Zavičajni klub „Brođani“ e.V. Berlin, nalazi se odnedavno na webu. Njihova web-stranica zove se kratko BROĐANI, a nalazi se na adresi http://brodjani.blogspot.com/. Možete ju naći i na našem portalu u rubrici UDRUGE I KLUBOVI. Kako to priliči vremenu „Brođani“ će u buduće o svojim brojnim aktivnostima informirati na suvremeni način. Također će se moći pročitati i što je o njihovom radu objavljeno na drugim web-stranicama.…
Iz naše arhive (objavljeno 27.07.2010)
piše: Sonja Breljak
Umjesto uvoda:
“Dok čitam Sonjinu Nedovršenu priču pred očima mi lik starice iz Foče o kojoj sam pisao 1992. godine. Sjedila je na pragu kontejnera u jednom kontejnerskom naselju u Düsseldorfu . Nije bila svjesna što se s njom događa. Prestavih se i upitah ju želi li razgovarati sa mnom. Pogledala me tako praznim pogledom kakvog ne vidjeh dotada i koji mi… dok čitam Sonjinu priču… ponovo pred očima.
– Uđi sinko... reče i pomaknu se malo u stranu. Uđoh u kontejner, a starica mi se ubrzo priključi. Muški dio obitelji… muž i tri sina nestali su… nikakva glasa o njima. Upitah je za paralele između Drugog svjetskog rata i ovoga… koji za Europu i nije rat.
Iz praznog pogleda ote se uzdah. Pogleda me i učini mi se kao da je svjesna moga prisustva. Opet uzdah: – Moj sinko… onaj je bio dernek… teferić. Ovo što nas je sad spopalo... Glas nestade ponovo u praznom pogledu.
Ne sjećam se više detalja iz reportaže koju napravih tada. Znam samo da je potpis ispod slike starice s praznim pogledom glasio: Gdje je više ta Europa… taj svijet?!” (Emil Cipar)…
Imam donorsku karticu. Izustih to na početku, pa mi je odmah nekako lakše. A lakše mi je zbog toga, jer sam imao nakanu šutjeti o tome. Mislio sam …to je osobna stvar svakoga pojedinca, svatko odlučuje sam o sudbini svojih organa.
Razlog zbog kojega imam tu karticu vezan je uz jedan događaj od prije 30 godina. Kolegi s posla umrla je šesnaestogodišnja kći.…
Dok kolega, novinar, vrstan suradnik, kroničar i kolumnist, Emil Cipar vrijedno radi i novim, kvalitetnim prilozima zadržava Vašu pozornost na stranicama Hrvatskog Glasa, dotle glavna urednica Sonja Breljak, zdušno odmara u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Par sličica rado dijeli i s Vama, poštovani čitatelji. Fotke Vas vode do Makarske, Jelse, Bola na Braču, Bugojna……
KOLUMNA POVODOM
piše:Emil Cipar
Čovjek mora dovoljno dugo živjeti da bi naučio razlikovati dobro od lošeg. To je …kažu, rekao jednom Peter Ustinow.
Čini mi se …imao čovjek pravo. Bar u mojemu slučaju to je točno. Bezbroj puta sam se uvjerio u to. Čak i dogme se mjenjaju. Ma da počnem redom …najbolje na jednom primjeru:
Još u osnovnoj školi učili smo razlikovati dobro od zla. Tako je na primjer socijalizam bio super, a kapitalizam zločest. Naučili smo to na bezbroj primjera. S jedne strane socijalizam. Išao…
