Iz pisma čitatelja
Jutros sam bio brzoplet i porezao se dok sam se brijao. Brišem ja krv s lica i u tom trenutku mi se pred očima pojavljuju slike iz prošlosti…
Godina je 1991. Mjesec svibanj. Sjedim ispred škole s prijateljima, uživamo u proljetnom danu, razgovaramo o završetku srednje škole, o toj našoj zadnjoj godini, o školi kao velikom problemu koji će nestati s njenim završetkom… nadajući se da poslije nje dolazi puno bolji život, bez ikakvih problema.
Gledam se u ogledalo i smijem se, čudeći se koliko smo bili naivni. Po završetku škole, postupno, život iz godine u godinu postaje nekako sve teži: posao, krediti, briga o obitelji, a sada se moram brinuti i o sebi. Nekada mi nedostaju prijatelji iz škole. Svi su se negdje raspršili, neki više i nisu na ovom svijetu, jer sudbina im je tako odredila…
Sada gledam svoju kćerku i slušam njeno razmišljanje o školi. Stalno mi govori da jedva čeka da odraste i da se riješi škole. He, he! Uvijek joj govorim da za sve dođe vrijeme, za kraj škole, za nastavak života, da je škola nešto lijepo. Kada joj to kažem, ona se naljuti na mene…
Uspravi se zatvori oči i poče govoriti molitvu koju je ona zvala pjesmom i koju je za mene napisala…
Moj se zet u posljednje vrijeme počeo čudno ponašati. Ranije odlazi na posao, sve kasnije se kući vraća. Već je nekoliko puta javio da ne može stići na ručak. Nije došao ni kada sam mu onako lukavo pripremila njegovu najmiliju spizu – škampe na buzaru. Umjesto da kao svaki pošteni Dalmatinac, nakon dobrog objeda malo prilegne, on juri u teretanu. Pretjerano koristi nekakve muške losione pa mu ne bi trag izgubio ni da ga slijediš na dva kilometra daljine. I baš taj miris i pomisao na trag, dao mi je ideju.… 
Treća pjesnička manifestacija – Stijeg slobode, Knin – Pakoštane 2017. prema ideji Nikole Šimića Tonina, održat će se 3. kolovoza, u 21 sat, na ljetnoj pozornici Kninske tvrđave.
Zasjalo sunce. Okopnili snjegovi. Zimi je došao kraj. Probudile se iz zimskoga sna travčice u vrtu Beskrajno Zeleno. Jato vrabaca postalo je bučnije i razigralo se u letu. Mravičak Radičak krenuo je po svoje zrno žita u mravlji hambar. Umorio se noseći ga, pa umoran sjede. Nešto mu divno zamiriše. Okrene glavicu lijevo, desno, pogleda gore, kad ono! Nad njim se nadvila ljubica. Bijaše ona u zelenoj haljinici, s plavom frizurom na lokne i bijelim licem poput snijega. Pozdravi ga čarobno zlatno — žutim osmjehom.… 
u kraju mom
„Pitanje svih pitanja“ ovih dana je svakako Agrokor i treba li država spašavati privatnu kompaniju koja nema ključnu ulogu u ekonomiji i bez koje se svakako može. Poznato je diljem svijeta da država intervenira kad se radi o tzv. strateškim tvrtkama – poput distributera električne energije, plina, vode, drugih energetskih kompanija, telekoma, prijevoznika u javnom prijevozu…
1. travnja 2017. godine oko 50 članova Hrvatskog svjetskog kongresa okupilo se na godišnjoj skupštini u Mannheimu.
Mravi su kukci koji su sinonim reda, marljivosti i zajedništva. Žive u velikim zadružnim zajednicama, nastanjeni su na svim kontinentima osim na Antarktiku. Vrlo su stare životinje, potječu još iz doba dinosaura. Preživjeli su mnoge promjene na Zemlji pa tako i masovno umiranje.
Ljubav jednostavno nestane