Julijana Marinkovik
Pitala sam te:
Pjesniče nad pjesnicima
iz kog iskonskog vrela
uzimaš dušu
Božjeg daha
Rekao si mi:
Od žene koju volim.…
NA BRODU LJUBAVI
piše: Slavica Jurčić
„Vrijeme će pokazati svoje“, mislila je Inga dok se šminkala.
Njena duga kosa bila je svezana u rep, oči pažljivo našminkane, haljina po zadnjoj modi. Još samo ruž za usne i može krenuti na sastanak.
Inga je davno prešla tridesetu. Bila je rastavljena, napuštena i živjela je s roditeljima koji su bili u mirovini.…
JUTARNJE BISERJE
tekst i foto: Alfred Matijašević
Jesenja jutra pružaju ponekad nevjerojatne prizore. Bilo da je magla zarobila svo prostranstvo ili se pak fina rosulja okušala ukrasiti protkanu paučinu, prizori su fascinantni.
Dok ne grane sunce, lagani povjetarac poigrava se razasutim biserjem; ali kad se sunce pojavi, sva raskoš dolazi do izražaja – pozadine u predivnome zelenilu, ali i u kapljicama oslikana okolina.…
NESVRŠENI GLAGOLI
VAMA UČITELJI
(5. listopad – Međunarodni dan učitelja)
piše: Marija Kukić
„Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladosti.“ (Erazmo)
A tko školuje našu mladost? Pa, naravno! Učitelji, nastavnici, profesori. O njihovoj neprocjenjivoj ulozi u odgoju i obrazovanju mladih ne treba posebice pričati. Njihov rad prepoznat je kao jedan od najvažnijih za sveukupan razvoj društva. Danas ne želim pisati o problemima s kojima se ova velika rijeka intelektualaca svakodnevno susreće.…
SAVRŠENI UČITELJ – ZBILJA ILI FIKCIJA?
piše: Igor Matijašić
Svjetski Dan učitelja hrvatski će učitelji obilježiti radno. Kao što poznata fraza govori o „običnom danu u uredu“, tako će i učitelji provesti uobičajen dan u svom prostoru za kojeg žive – učionici. Uživajući u onome što najviše vole raditi – poučavati one najmlađe.
Da, morat će sređivati i mnogobrojne papire, obavljati čitav niz vezanih i nevezanih razgovora, upisivati ocjene, sate i nastavne jedinice pazeći da nikako ne pogriješe, obavljat će tijekom dana…
LJEPOTE PRIRODE
SOBA MOJA SVAGDAŠNJA
Instalacija Nike Radić o gubitku privatnosti u galeriji „Berlin-Weekly“
tekst: Aleksandra Brnetić
foto: Nika Radić
Berlin/ Zaokrenete li u Mitte iz Augustastraße na lijevo u Kleine-Hamburger-Straße, na sljedećem će vas ćošku, onom koji se križa s Linienstraße, dočekati brazilska ne krčma nego, kako bismo mi to u Berlinu rekli, knajpa zvana Botequim carioca. Nemojte svratiti na piće, koliko god ste najednom žedni baš caipirinhe. Zaokrenite opet na lijevo i prođite pored stolica i stolova. I stanite. Jer stigli ste na cilj.
Nadam se da se nad Berlin već spustio mrak jer za pravi dojam vam treba njegovo drugo ja – umjetno svjetlo. Stojite pred visokim, relativno uskim i neobično visokim izlogom galerije Berlin-Weekly čije žarko unutrašnje osvjetljenje svom snagom prodire u večernji mrak. Vrata zasigurno nisu …
KAMO IDE SEDMA SILA
piše: Žarko Delač
Odgovornost za izgovorenu i napisanu riječ vrlo je velika, a osobito se to odnosi na kreatore javnog mnijenja i mišljenja.
Naime, izrečeni stavovi u medijima uglavnom se uzimaju zdravo za gotovo, a korisnici rijetko dublje promišljaju imaju li pojedini tekstovi neku skrivenu ili drugačiju pozadinu. Jesi li novinarski ili video prilozi naručeni s posebnim ciljem i svrhom ili imaju samo informativni i objektivni karakter?…
LUTALICA
Povodom Svjetskoga dana životinja
(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima sasvim je slučajna)
piše: Ruža Silađev
Stajao je na željezničkom kolodvoru čekajući vlak. Bilo je prohladno vrijeme veljače. Kišica je rominjala, a desetak putnika je nestrpljivo iščekivalo dolazak vlaka. Među putnike je došao pas. Hodao je zanoseći se kao da je pijan.
Crne, velike oči su bile bez sjaja, a jedan kapak mu je s vremena na vrijeme nekontrolirano padao. Bio je visok oko šezdesetak centimetara, crne dlake…