Adolf Polegubić
bojim se
da me ne pogodi
njezino krivo značenje
i treptaj leptira
FIJASKO POLJOPRIVREDNE STRATEGIJE
piše: Dragica Trumbetaš
Kada je počela korona, kada su se ljudi koji vani rade, zbog gubitka posla počeli vračati, naveliko se pričalo o poljoprivredi.
Pričalo se kako se mora obraditi sva zapuštena zemlja, kako će se tu zaposliti puno ljudi.
Za samo vrijeme trajanje restrikcijskih mjera, ljudi su se i organizirali, …
PRIČA O RIJEČIMA
Sastav koji je dobio PRVU nagradu (među trećim razredima) na Literarnom natječaju Iserlohn 2020. na temu “Jezik, riječ, maska, ljubav, štiti i mač, umjetnost”
autor: Ivan Turk, 3. razred, OŠ Ladimirevci, PŠ Ivanovci, Zelčin
slika: Tia Dolić 4. razred, OŠ.Donja Stubica, Donja Stubica (4. nagrada na likovnom natječaju)
Do sada sam u svom životu upoznao mnogo riječi. Neke me riječi čuvaju, neke me brane, a neke me čak i nasmijavaju.
Kada ne znam čitati pojave se neobične, složene i teške riječi. One mi lome jezik, a to je znak da trebam čitati još više.
Za vrijeme pisanja priča dogodi se da učiteljica pronađe netočne i razbrkane riječi.…
MANDULE – NAŠA ZAŠTITA ILI UGROZA
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Svako se dijete rađa s važnim limfnim tkivom u ždrijelu. To tkivo je u obliku prstena i ono tvori prvu barijeru, prvi oblik zaštite djeteta od zaraze virusima ili bakterijama.
Taj prsten se sastoji od stražnjega dijela jezika, stražnje stjenke ždrijela, dvije simetrične nepčane izrasline (tonzile ili mandule) i nosno-ždrijelne izrasline (nosne tonzile, tzv. treće mandule ili adenoida). Svako dijete ima dakle tri mandule.…
MOJA BAKA
Iz naše arhive/ objavljeno 25.06.2017.
Sven Adam Ewin
(ulomak iz poeme „Sentimentalne slike“)
…
Sa tornja zvoni podne. Malo zatim:
Je l’ netko umro? Zvone sva tri zvona.
Moja baka se križa. Ja je pratim.
Još malo, kaže, tako će i ona.
Mene noga i dalje svrbi. – Bako!
Zašto me žari kad se okoprivam?…
REVIJA LJEPOTE I TRADICIJE
prilog: Snježana Jurišić
Održana je je 7. revija tradicijske odjeće i izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan RH u organizaciji Udruge Stećak i Hrvatske matice iseljenika. Ovogodišnja Revija je bila po prvi puta u virtualnom obliku s javljanjem iz Tomislavgrada gdje su na Trgu gange projicirani video filmovi sudionica.
Reviju je otvorio u ime pokrovitelja mr. Ivan Vukadin, načelnik općine Tomislavgrad, a video pozivom javila se Žana Ćorić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH. U u ime organizatora i suorganizatora video pozivom iz Zagreba javio se dr. Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, koji je zahvalio svima koji su pridonijeli održavanju ovoga važnog programa za jačanje veza s iseljeništvom usprkos svim izazovima s kojima smo se susreli.…
RIJEKA IST EIN HAFEN DER VIELFALT
Buchbesprechung der literarischen Anthologie Rijeka aus der Buchreihe Europa erlesen
text: Ivica Košak
Die kroatische Hafenstadt Rijeka ist eine der beiden Kulturhauptstädte 2020 und muss, bedingt durch die Corona-Pandemie, die meisten geplanten Kulturveranstaltungen absagen.
Die Zeitschrift Riječ reist dennoch nach Rijeka – zumindest literarisch. Im Sonderheft Nr. 2 / 2020 sind etwa zehn Beiträge über die Stadt Rijeka präsentiert, die bereits in der Zeitschrift Riječ gedruckt oder als Beitrag zur öffentlichen Diskussion veröffentlicht wurden.
Literarische Anthologie Rijeka aus der Buchreihe Europa erlesen
Diese schöne Anthologie handelt von Rijeka. Sie zeigt uns nicht immer ein schmeichelhaftes Bild der Stadt. Aber die Autorinnen und Autoren haben natürlich noch mehr zu sagen: Die Stadt in der …
NE MIRIM SE
PISMO RODU HRVATSKOM
Sastav koji je dobio drugu nagradu (među osmim razredima) na Literarnom natječaju Iserlohn 2020. na temu “Jezik, riječ, maska, ljubav, štiti i mač, umjetnost”
autorica: Matija Krolo, 8. razred, OŠ fra Pavla Vučkovića, Sinj
slika: Neva Novak, 4. razred, OŠ Tomaša Goričanca, Mala Subotica (4. nagrada na likovnom natječaju)
Mili rode hrvatski, koji od stoljeća sedmog živiš na prostorima ove zemlje!
Dugo je vremena trebalo da me izvuku iz podruma gdje su me postavili vladari tadašnjeg doba. Iz njihovih usta čule su se latinske, mađarske, talijanske i njemačke riječi, ali nikada moje.
Moje blago, moja narječja, koristili su najhrabriji ljudi, seljaci i zemljoradnici. Nisu im trebala nikakva pravila, riječi su same tekle.
Narječja su me održavala na životu i danas sam zbog njih drugačiji od svih drugih jezika.
Tek u devetnaestom stoljeću uspjeli su me ljudi Ilirskog pokreta…
PO JUTRU SE DAN POZNAJE
piše: Marica Žanetić Malenica
Prva sam u obitelji, s očeve i majčine strane, koja je pisanjem zarađivala za život. Kada sam odlučila napustiti struku za koju sam stekla diplomu i raditi novinarski posao prvi put sam se zapitala čije sam to gene iz obiteljskog bazena povukla, tko me je to blagosiljao spisateljskim darom. Kako ga kod roditelja nisam prepoznala, krenula sam dalje.
Sve je ukazivalo na majčinu velolučku lozu Dragojevića, jer sam ga, u rudimentarnim oblicima, srela kod majčine dvije sestre i brata.…