događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Viktorija Banić
Vedar, sunčan i oštar dan. Jedan od onih kada trne svaki milimetar otkrivene kože od hladnoće koja draži život. Upravo u jednom takvom danu ugurao se praznik sjećanja na život…
Gužve, redovi, kolone. Štandovi s cvijećem, svježim, platnenim, pojedinačnim komadima ili megalomanskim aranžmanima čiju veličinu i raskoš određuje platni razred onoga tko će ga ponijeti pod rukom.…
piše: Marija Kukić
Gledajući lovce kako odlaze u lov pitala sam se:
„Pa, kako oni mogu ubijati nedužne životinje. Kažem: nedužne, jer nisu one krive što ih vodi instinkt, a ne razum.“
A da bi održali ravnotežu u prirodi, lovci su osobe koje se pridržavaju etičkih načela kojim ih je poučio sveti Hubert.
Roko Dobra
Jakovu Poliću
eno stablo na vjetrini povija se i leluja
eno more muklo stenje pred oltarom moćne hridi
ali galeb ne boji se ni vjetrova ni oluja
bez obzira na nož ljuti i na ranu koja bridi
do dna srca umornoga do dna duše nesmirene
jer da si se dao tmini i bez volje i bez nade
možda bi se posustalo pri odluci da se krene
u daljine po Ljepotu sve do Lorce i Granade…
piše: Nela Stipančić Radonić
Nije nikakvo čudo da čovjek s ovim kraćim i hladnijim jesenjim danima počinje lagano i sjetno sve više pogledati u pravcu žutih listova na zemlji i ogoljenih i napuštenih grana na drveću pa kao da se i sam opipava sve češće po svome tijelu i glavi dopuštajući tako jeseni da otpleše do kraja svoj otužni ples pred njegovim kućnim pragom.
Kako li se samo iz godine u godinu ponavlja? obro, nekad je više, a nekad manje zaogrnuta suncem, ali sve u svemu, čim zagazi u…
piše: Katarina Pavlović
Koliko puta sam se čudila sama sebi gledajući u nešto što već od prije znam, a sada me fascinira u svom istom, ali meni neobičnom stanju.
Putujući vlakom, gledam tako dimnjake, jesen je. Svaka nova kuća ima svoj, neka i dva, tri… sad odjednom, čudi me ta pojava. Neki osjećaj nepoznati, a dobro znani. Vidim te stoti puta, ali ovaj put drukčije.…
Komentar na tekst “Što to ima u srcima ljudskim”
Tangens/ 25.10.2015/ Tužna je ovo sudbina jedne od brojnih obitelji koju neće promjeniti naše suosjećanje.
Izgleda da je netko već samim rođenjem predodređen za bol i patnju koja se nažalost prenosi s koljena na koljeno kao genetski kod.
No, nije mi jasno što od svoga života očekuje čovjek u devedesetim godinama kad iskazuje toliku sebičnost, a radi se o njegovom potomstvu?
Piše: Slavko Žebić
Osijek/ Šokačka je grana u subotu, 24. listopada obilježila 5. obljetnicu smrti Julija Njikoša, svog počasnog člana i poznatog muzikologa i melografa, dirigenta i skladatelja, novinara i glazbenog kritičara i čovjeka koji je bilježio bogatu šokačku baštinu, glazbenu i običajnu.
Sve je počelo izložbom Josipa Šerija i Njikoševe ostavštine u Muzeju Slavonije i …