Branko Čopić priča o svom djetinjstvu (pročitaj: I ONI SU BILI MALI (1.dio))
“Čim oči sklopim, ja odmah vidim
i potok Japru, i vrba red”
pripremio: Emil Cipar
Ipak, brzo sam se navikao na školu i zavolio ju. Tu je bilo toliko novih drugara, igra, trke u školu, iz škole. Naučio sam od đaka i razne podvale i smicalice i, naravno, najprije sam ih isprobao na svome djedu. Dotrčim, naprimjer, iz škole i još s praga pitam djeda:
–Đede, koliko ti je godina?







![O-que-e-ser-poeta[1]](http://www.hrvatskiglas-berlin.eu/wp-content/uploads/O-que-e-ser-poeta1-150x150.jpg)
