događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Prošlo ih puno …puno novih i Novih godina. Svaka donijela nešto …odnijela nešto, obogatila ili osiromašila život. Razmišljam ovih dana o proteklim Novim godinama. Jebemti …puno ih se nakupilo. Sjećam se još vremena kada je Nova godina bila samo jedan od dana u godini. U mojoj kući se zvao Mali Božić.…
piše: Sonja Breljak
Godina je počela vrlo bučno. To se mora priznati. Već uobičajeno, u Berlinu je ispaljen pravi arsenal svakojakih vatrenih sredstava. Vele, čak milijun ljudi je veselo slavilo podno Brandenburških vrata. Sad dolazi u prvim danima nove godine, gorko otrježnjenje. Potrošilo se, pojelo, popilo… ulice i šetnice još nisu očišćene od odbačenih raketa. Zna to potrajati koji dan.…
Kakav tjedan! Zavrtjelo mi se u glavi od brojnih događaja. Ali nije dovoljno samo vidjeti i čuti. Treba o događajima i pisati. To se očekuje od novinara, zar ne? A zbivanja sustižu jedna druga. Pa daj ti to stigni! Upalismo i treću svijeću na adventskom vijencu.
Pa ako su vrijeme do prve svijeće adventskog vijenca označile proslave obljetnica udruga berlinskih hrvata, pa potom vrijeme do drugog adventa obilježila…
Ovo je bio moj, naš, petnaesti Božić u Berlinu! Da mi je netko svojevremeno, kada smo sa strepnjom prelazili ondašnju čvrstu granicu prema Njemačkoj, rekao da ćemo toliko godina ostati ovdje, ne bih mu, naravno, povjerovala.
Poznata mi ova priča. Nije baš originalna. Pričali mi je naši iseljenici bezbroj puta. Povjest se skoro ponavlja. Samo, njih od domova većinom potjerali socijalni ili politički razlozi.…
Magnolija na Korzu svima je poznata. Iz godine u godine razbija sumnje da je proljeće stiglo. Preko 50 ljeta joj je. Toliko proljeća dočekali smo zajedno. I u vrijeme kada sam živio u Njemačkoj, znao sam da je magnolija na Korzu procvjetala. Uvijek mi je to netko javio.
Bilo gdje da sam bio imao sam njenu rascvjetanu krošnju pred očima. I uspomene bi oživjele. Na čekanje na nekoga ispred gimnazije, na tečaj esperanta davne 1965. Divio sam se obilju
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Započela je ova „priča“ nešto prije godinu dana. Istina, razgovaralo sam sa urednicima novine o tome i ranije. Pa je tako koju godinu prije svjetlo dana ugledao pokoji neredovit i prigodan Zapis iz Berlina slične forme i sadržaja. No, pravi život ove kolumne počeo je s početka prošle godine. Malo sam se, što bi se reklo i nećkala. Pa i prijašnje takove prijedloge, ljubazno odstranih. Računah, redovitost objave jednog priloga sa istovjetnim nadnaslovom, obaveza je i odgovornost. To je i istina. Pa ipak, pristadoh! Od tada do danas, iz tjedna u tjedan, nerazdvojni smo ova moja kolumna i ja. Bili smo zajedno na odmoru, putovanju, hodočašću, doma, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. „Tko je pozelenio zbog Zelenog tjedna?!“, bi prva tema napisana prošle godine upravo u ovo vrijeme održavanja Zelenog tjedna u Berlinu. …
Božić od Marije Matijašević
Božja se noć spustila,
na nebu repatica zasvijetlila.
Djetešce se porodilo na slamici,
u podrtoj seoskoj štalici.
….dalje…
Adventski običaji u Berlinu od Marije Matijašević
Adventski kolačići
mirišu u pećnici,
a svijetle žaruljice
ukrasile prozore.
Spremaju se štandovi
po cijeloj ulici,