događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Emil Cipar
Žalosna slika koju Hrvati u Njemačkoj imaju o HSKNj javno je izložena ovih dana u Hainburgu, idiličnom gradiću na Majni. U tom gradiću održana je ili …trebala je ovih dana biti održati redovna izborna skupština ove… e sad je problem kako nazvati skupinu koja se tamo sastala: udruga, savez, klub, društvo…
Kongres zasigurno nije, jer sama riječ kongres znači skupština. Dakle …kongres je događaj, ili: Kongres je redovit ili povremen…
piše: Emil Cipar …objavljeno 18.12.2012.
Nekako zaboravljeni, izašli iz mode, potisnuti blještavilom današnjice… su anđeli među nama. Stariji se sjećaju molitve „Anđele moj“ iz djetinjstva.
Moram priznati kako sam ih i sam pomalo zaboravio. Osjećam da su tu, osjetim kako me čuvaju, ali njihova djela pripisujem sreći, sudbini koja mi je naklonjena. U molitvi ih ne spominjem.
A svatko ima svoga anđela. I to čak dva. Jednog dobrog i jednog…
Bloger Krule
Neki dan sam na tevejcu gledao dnevnik. Izvjestiše svekoliki naš hrvatski puk da su napokon obrađeni podaci popisa stanovništva. Prije 2 i pol godine su nas sve skupa popisali a tek su sad objavili sve konačne podatke. Inače da znate, Kina koja broji oko milijardu i pol stanovnika, za 6 mjeseci obradi sve podatke, no eto… našim jebivjetrima je trebalo ravno 2,5 godine da sve obrade. Nas 4,5 milijuna, Kineza 1,5 milijardi, čisto da znate omjer.
I tako, u tom prilogu koji se bazirao na podacima starim 2 i pol…
Iz naše arhive (objavljeno 29-06-2010)
ISELJENIČKA PRIČA
piše: Sonja Breljak
Istina, naš dolazak u Njemačku, u Berlin, ni po čemu nije nalikovao načinu na koji su naši ljudi dolazili ili u iseljeništvo odlazili prije toga. Išlo se svojevremeno za boljim životom, što bi rekli, trbuhom za kruhom.
Posla bilo pa se s granice skoro direktno odlazilo za stroj ili neki drugi tvornički posao.
A mi devedesetih stigli nekako naopako, kao pali s neba. Sad ono neko privremeno, takozvano izbjegličko stanje…
Komentari na tekstove NA POPRAVNI ZBOG RIZNICE i ŽEDNE PREKO VODE
Elizabeta Kopić/ 10.11/ Samo razmišljanje i prijedlog da jedan dio sjednice bude zatvoren, mislim da dosta kaže. Ja osobno to još nisam nigdje doživila iako sam prisustvovala u zadnjih 25 godina na mnogo sjednica kako hrvatskih Udruga tako i njemačkih.
Ako je sve u redu čemu uopće takovo razmišljanje i prijedlog? Za mene to znači da postoji nešto što javnost i članovi ne smiju znati. Žalosno!
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči…
Zapis Željka Muževića
Večeras sam se iz Grada vratio garavih prstiju od ljuske kestena koji je maločas poskakivao po užarenoj površini pečenjarnice.
Stajali smo na Korzu, nas nekolicina u redu, kako bi došli na red da nam pečenjar u papirnatu vrećicu gurne pola ili cijelu limenku pečenog kestena. U tom čekanju zamiriši neki davni kesten.
Tu na uglu Široke ulice i Korza. Pred Bambijem.
-Stigli su kestenjari – rekla je veselim glasom, razdraganih očiju…
tekst: Sonja Breljak
Iserlohn/ Likovni umjetnici Ankica i Ante Karačić iz Iserlohna, inicijatori i organizatori dugogodišnjeg likovnog natječaja, javljaju o velikom zanimanju djece, nastavnika i škola za ovogodišnju temu natječaja: Slikam te pjesmom.
Vele, stižu slike i pjesme iz cijeloga svijeta. Pa za nas izdvajaju zadnju pristiglu poštu, radove učenika iz Osnovne škole J. Šižgorić, iz Šibenika pod mentorstvom nastavnice Helene Šarić.…
