piše: Katarina Pavlović
Koliko puta sam se čudila sama sebi gledajući u nešto što već od prije znam, a sada me fascinira u svom istom, ali meni neobičnom stanju.
Putujući vlakom, gledam tako dimnjake, jesen je. Svaka nova kuća ima svoj, neka i dva, tri… sad odjednom, čudi me ta pojava. Neki osjećaj nepoznati, a dobro znani. Vidim te stoti puta, ali ovaj put drukčije.…