Josip Prudeus
Nemoj riječi mukom skrivati u noći,
šaptat sebi, ono, što mi trebaš reći.
Otvoreno treba zagledat u oči
i izreći ono što se mora reći.
Čemu grizeš usne kad zagledam oči?
„Ništa, tek mi tako zasuziše zjene…,“
ti prošapćeš, tiho, misleć da ćeš moći,
u riječima, sebe sakriti od mene.…