ZAŠTO PLAČEŠ

Marina Anđelković Mimi

djevojčica…Heda, zašto plačeš?
… Sto to tebe biga?
… Ružna si kad plačeš …
… I ti si nuzan …
… Heda, zašto plačeš? …
… Necu ti leci …
… Onda i dalje plači …
… Nisi mi pukio cuvene cipeje …
… A što bi ti sa crvenim cipelama Heda? …
… Posjala bi u Vukoval …

p.s. <3…

više

RODNI KRAJ

Joso Špionjak

Rodni krajTamo gdje rijeka Bosna,
u zagrljaj sestri Savi hita,
tamo su posavske, guste šume
i polja rodna, prepuna žita.

Ravnico naša, narav ti blaga,
a pjesma tvoja ljupka i mila,
najljepše ime neka te krasi:
svetinjo dična, neslomljivih krila.…

više

TRUBAČ SA SEINE

Matoš u Parizu

Dobriša Cesarić
spitzwegMoja je soba tako jadno mala,
Ja ne bih u njoj izdržati mogo
Da mi oči ne sanjaju budne.
Al ne ropćem. Sudbini velim: Hvala;
Jer mojoj bijedi čudan sjaj je dala,
I moje patnje nisu uzaludne.

Danas sam opet ručo samo čaj.
Al vlažna blagost sja u mome oku:…

više

TKO ZNA

Šime Zdrilić
staza2Sumanuto se danas korača kroz  čistinu.
Staza jasno pokazuje put
Al se pijano uvijek zastrani.

Ne postoji pravilo kako se stigne,
Tko zna,
Cilj putovanja možda je vidljiv samo određenima.
Možda je cilj neopterećen ljudskim.…

više

OSJEČKA RASPJEVANA JESEN

Toga subotnjeg poslijepodneva umislio sam si da čujem violinu

Slavko  Žebić
DSC09719
Tako nam je malo potrebito za sreću, a najčešće zaključimo kako nam je baš to malo nedostajalo.

Sentenca je to našeg nobelovca Ive Andrića, činjenica koja nas redovito prenerazi, ali opetovano se moramo složiti kako je bio u pravu. I svojevremeno i dan-danas.

Međutim, jedna obična šetnja perivojem kralja Petra Krešimira čovjeka može učiniti sretnim. Da posve sretnim. Osječki akademski…

više

SINU ZA GODIŠNJICU

Noćas sam sanjao djevojku crne kose, očiju boje mora…

Ante Skazlić

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Hermann H. Eickhoff

U malom ribarskom mjestu, u uvali jednog sjevernodalmatinskog škoja sve je vrvjelo turistima. Iako, bio je tek početak turističke sezone. Mnogi su već desetljećima dolazili na ovaj škoj opčinjeni njegovom ljepotom.

Tri domaća studenta Lovre, Tonko i Mislav sjedili su na terasi kafića Dalmatinske noći, kao i obično. Svakoga jutra ispijaju kave i prepričavaju događaje studentskih dana, s ponekim pogledom na…

više