Za srce i dušu

Iz “Ježeve kućice”
Napisao: Branko Ćopić

Požuri lija, nećujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
-Idem da doznam – lija sve duva –
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.…

više

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad ježić tako žudi za njom,
bit’ će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.

…

više

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k’o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi,
a jež se brani, šta da se radi:…

više

Iz “Ježeve kućice”
Napisao: Branko Ćopić
Evo i noći nad šumom cijelom,
nadvi se suton sa modrim velom.
Promakne samo leptirić koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
-Drž’te se, ptice, počinje lov!…

više

Iz Ježeve kućice
napisao: Branko Ćopić

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k’o jaja:
“Za druga Ježa, na kraju gaja”.
U pismu piše: “Ježurka, brate,
sanjam te često i mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara,…

više

Alfred Matijašević …2009.

tražim mir,
al’ ga nigdje nema,
bijeli oblačak,
nebom plovim,
sunce me bije,
vjetrovi me valjaju prostranstvom ……

više

Emilija Herceg
Ti zvuci uličnog svirača  harmonike,
poznati, povjerljivi
ali ja ih se sjetiti ne mogu.
Koliko je vremena prošlo
koliko će još i proći
prije nego li ih opet čujem?
Zvuci glazbe  ….sad već malo dalje…

više

Kako nas pamćenje ponekad slabo služi …pamćenje i sjećanje na događaje iz bliske nam prošlosti, na ljude …odrasle, djecu …što su u besmislenim ubijanjima u punini života zaustavljeni?! Kako ponekad slabo pamtimo …kako ponekad nepravedno zaboravljamo …spočitava i autor Jerko Zovak, u kolumni objavljenoj na portalu sbplus. Mi pamćenje osvježismo, pjesmu pronađosmo, s Vama podijelismo …da se ne zaborave  bijeli ljiljani!

BIJELI  LJILJANI …Stanislava Čarapina /1930. Tomislavgrad- 2003. Slavonski Brod
/ Djeci poginuloj 27. svibnja 1992./
Jutros su ljiljani sneni,
ljiljani mladi, bijeli
kosom bezumlja pokošeni,
u snop pali i uveli.

Jutros su sve lopte probušene,
ispuhani prozračni baloni,
zlatokose lutke izgubljene,
niti jedan kliker da zazvoni.

Jutros su sunčane zrake
u ime palih ljiljana
rastjerale tamne oblake
i prostrle zlatno runo dana.

U razdoblju studeni 1991 . –rujan 1992. u gradu i okolici Slavonskog Broda,
od bombardiranja i granata poginulo je 28 djece   u dobi od dvije do sedamnaest godina.
A koliko tek u cijeloj nam domovini?! Na vječni spomen im bili “Bijeli ljiljani” …

 …

više

više

POETSKA MINIJATURA

Brigita Krišto
ljudi ruše snove ljudi ruše ideale
lutam usamljena perivojima tuge tamo gdje još ljudska duša
kročila nije
čemu ta sablazan što te srce sputava
što te sputava da ne govoriš noćas
srce moje zašto se kolebaš
želiš li da ova tuga postane saveznikom ili izdajnikom
moje srce je nijemo, moji perivoji su ostavljeni
moji poljupci zasužnjeni.…

više