ZAVRŠEN 34. MEĐUNARODNI SUSRET KRŠĆANSKE MLADEŽI U BERLINU
tekst i foto: Sonja Breljak …foto album ispod teksta
Berlin/ Prvoga dana nove godine u Berlinu je priveden kraju višednevni susret kršćanske mladeži iz cijele Europe koji je po 34. puta organizirala Taize, ekumenska zajednica sa sjedištem u Francuskoj. Oko 30 tisuća mladih je u Berlinu kroz molitvu, pjevanje, tišinu i osobno razmatranje, otkrivalo Božju prisutnost u životu, tragalo za unutarnjim mirom, smislom života i novim životnim poletom. Posljednjeg dana 2011. godine, dan prije nego je susret priveden kraju, mladi su se sastali po regionalnim župama. Više od tisuću mladih iz Bosne i Hercegovine i Hrvatsko je tako ispunilo crkvu svetog Sebastiana gdje je sjedište Hrvatske katoličke misije Berlin.
Brat Ulrich, pripadnik Taizea zadužen za hodočasnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine ovom je prigodom pozdravio sve mlade, ispripovjedao štošta o organizaciji susreta, istaknuo otvorenost i tolerantnost velikog grada poput Berlina ali upozorio i na moguću indiferentnost prema događajima i vrijednostima. Bilo je mladih iz Splita, Požege, Istre, Krka, Paga, Zagreba, Siska, Šibenika, Mostara, Zenice, Tomislava,
–Sol Zemlje biti ….moto je regionalnog susreta i cjelokupnog berlinskog događaja naslova „Hodočašće povjerenja na Zemlji“, s kojeg mladi poruke o povjerenju, zajedništvu i solidarnosti nose u svoje domove, gradove i države.
– Tijekom pripreme Susreta u Berlinu, pozivu za susret i suradnju odazvalo se u Berlinu oko 180 kršćanskih zajednica. Neki su pak rekli …pošaljite nam email, poruku, pismo, pa ćemo vidjeti ….Htjeli su Susret bez susreta, virtualni susret a ne stvarni. Što možemo učiniti da ne budemo indiferentni? Što možemo učiniti da naša vjera bude pristupačnija? Mene se u Zagrebu na trgu bana Jelačiča za Papina posjeta, najviše dojmila tišina mladih ljudi. I ovdje je ta tišina omogućavala kontakt s Bogom pristupačnim. U tišini smo svi isti u tom trenutku, ona omogućava zajedništvo u vjeri …rekao je između ostalog brat Ulrich, pozvavši mlade ljude doći u Taize, sudjelovati u meditacijama, molitvama, susretima.-Dođite! To Vas može promjeniti!
Misno slavlje ovom je prigodom s mladima slavio Vlado Košić, sisački biskup koji je pred mladima istaknuo važnost zajedništva te važnost aktivnih vjernika.
–I nakon Susreta trebamo biti aktivni članovi crkve tamo gdje živimo. Mi smo crkva, svi mi koji smo primili duha svetoga. Crkva je naša i mi smo suodgovorni i odgovorni …rekao je između ostalog Košić, naglašavajući kako je i sam više puta bio u francuskom Taizeu, nazvavši tamošnju ekumensku zajednicu, organizatore berlinskog susreta, „pravom školom molitve i zajedništva“.
Misnom slavlju koncelebrirali su berlinski svećenici fra Petar Čirko, fra Radoslav Tolić i fra Ivan Rozić kao i svećenici koji su s mladih hodočasnicima doputovali iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, vlč, Ranko Papić, župni vikar iz Novalje, vlč Vedran Krinčić, tajnik krčkoga biskupa Valtera Župana, vlč. Mirjan Šuvak, sveta obitelj Zagreb, Jozo Čirko, sveti Dominik Split, don Saša Ilić, povjerenik za mlade Krčke biskupije, don Damir Stojić, studentski kapelan grada Zagreba. Mladi hodočasnici su zajedno s mladima iz Zbora mladih Hrvatske katoličke misije Berlin i uz voditeljicu Suzanu Smolković, pjevali tijekom cijelog misnog slavlja.
Ugodna topla atmosfera se proširila cijelom crkvom. Ispred smo po rastanku, za dojmove boravka na Susretu u Berlinu upitali mlade iz raznih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
–Zovem se Tomislav Krnić. Iz Šibenika sam. Došli smo sa župom sveta obitelj iz Zagreba jer nitko iz Šibenika nije organizirao ovo hodočašće. Imam 21 godinu. Prvi puta sam na ovakvom susretu. Super je bilo doživjeti zajedništvo sa svim mladima različite vjere i doživjeti Berlin. Stvarno je predivno. Imam namjeru opet na ovakve susrete. Ja sam u Franjevačkoj mladeži. Najviše me se dojmilo zajedništvo, meditacije. Smješten sam u jednu njemačku obitelj. Jako gostoljubiv narod.
– Ja sam Manuela Batinić. Dolazim iz Šibenika. Studentica sam njemačkog i hrvatskog. Prvi puta sam na Taize susretu. Aktivna sam pri crkvi, Franjevačkoj mladeži. Bilo je prekrasno. Najviše me se dojmila zajednička večernja molitva na velesajmu. Nije mi žao da sam vrijeme posvetila ovome i svakako ću ponoviti to. Smještena sam u jednu njemačku obitelj, ljudi su vrlo dragi i jako sam zadovoljna.
– Zovem se Vlado Rosančić. Iz Tomislav Grada sam. Studiram u Zagrebu računarstvo. Prvi puta sam na susretu i prvi puta u Berlinu. Organizacija susreta je bila dobra. Obišli smo i Berlin. Smješteni smo u jednoj školi, spavamo na podu, tamo nas je preko stotinu i lijepo nam je.Grad je moderan, lijep. Iduće godine je susret u Rimu i volio bih tamo otići.
– Klara Ivanković iz Čitluka. Studentica medicine u Mostaru:- Ovo mi je već treći put da sam na Taize Susretu. Bila sam u Briselu i Ženevi. Prvi puta sam išla na susret sa 17 godina. Organizacija je svake godine ista, dobra. Najbolje su mi zajedničke molitve. Smještena sam kod njemačke katoličke obitelji i svi su jako ljubazni. Mislim otiči na ovakve susrete još koji puta.
– Ja sam Patricija Orlić s Krka. Naša grupa mladih s Krka željela je probati nešto novo. Ima nas oko šezdeset. Ja sam prvi puta na susretu a ima i onih koji su više puta bili. Najviše mi se tu svidjelo zajedništvo i prijateljstvo koje se širi. Sljedeće godine je u Rimu i to je jedno iskustvo koje svatko treba doživjeti. Imam 16 godina i drugi sam razred gimnazije. Imali smo vremena malo i grad upoznati. Grad je jako lijep.
– Ja sam Kristina Sajković i dolazim iz Kašine. To je kraj Zagreba. Ja radim u školi, predajem vjeronauk. Sudjelovala sam na susretu u Zagrebu a bila sam i u Ženevi. Iduće godine u Rim idem sigurno. Općenito, Taize susreti su me se jako dojmili zato sam i odlučila doći u Berlin. Smatram da je to zajedništvo nešto posebno. Zaista Taize ima djelić onoga što je Isus htio –jednu Crkvu. Tu su svi kršćani, zajedno mole, iako tako zajedno uvijek nisu. Obitelji su susretljive i kao da smo dio njihove obitelji. Smještena sam kod njemačke obitelji. Zaista su odlični ljudi. Super je. Ja sam došla sa župom Brestje. Oko 40 nas je bilo u autobusu. Malo smo šetali po centru Berlina. Grad je lijep.
– Dolazimo iz Zenice. Tu je Saša, Marijan, ja sam Martina i Dalibor je iz Vareša ali je došao s nama u grupi. Došli smo preko Vrhbosanske nadbiskupije, sjedište u Sarajevu. Ja sam drugi puta na ovakvom susretu, prije pet godina čini mi se bilo je u Zagrebu. Ovdje je najbitnije zajedništvo a i stjecanje novih prijateljstava. Organizacija je savršena. Tu smo da dijelimo iskustva, doživljaje. Super smo smješteni kod obitelji koja je također porijeklom iz Bosne i Hercegovine. To je obitelj Ilije i Ane Antulović. Naravno, mislimo dogodine ponovo ići. Ja sam studentica četvrte godine kemijskog inžinjerstva i tehnologije u Splitu …ispripovjedala nam je oduševljeno Martina slično kao i Kristina, Patricija, Klara, Vlado, Manuela i Tomislav koji se svi odreda slažu u dojmu o 34. Taize susretu u Berlinu:- Super je! Dogodine opet idemo!