STANJE JE OZBILJNO

KOLUMNA POVODOM
piše: Emil Cipar
Dva dana do referenduma, a Hrvati većim dijelom ne znaju što zaokružiti. Izgledi su negdje fifti-fifti.

Čudno je, a ujedno i kobno je da Hrvati ne znaju što DA ili NE za njih znače. Kobno je zbog toga što će posljedice osjetiti već idućih mjeseci. U slučaju da većina kaže DA, vladi je to legitimitet za provođenje reformi, koje će osjetiti mnogi. Neugodno osjetiti. Na agendi je ukidanje brojnih povlastica i privilegija na koje su se Hrvati navikli.

U svakom slučaju EU od svoje buduće članice očekuje katarzu, buđenje, otrežnjenje… Kako će ono biti kad shvatimo da smo nesposobni za život …može se samo zamisliti.

Vlada i njeni predstavnici ne propuštaju priliku praviti reklamu za DA, ali čine to tako nespretno da je učinak suprotan.

Jer …kada ja vidim Vesnu Pusić i Radimira Čačića kako arogantno i gotovo prijeteći tvrde da nemamo drugog izbora, ja po stolu mahinalno šaram velikim slovima NE. Moj organizam automatski odbija savjete i moram po svaku cijenu prebaciti kanal.

Ništa bolje nije ni kada slušam protivnike ulaska u EU. Oni uporno ponavljaju NE, NE, NE…

U redu je možda NE, ali nitko ne kaže kako onda dalje. Nitko ne kaže kako će umirovljenici dobiti mirovine za siječanj, veljaču… ove godine. Kako će se isplatiti plaće u državnoj upravi.

Svima je poznato kako Hrvatska država za servisiranje starog duga od 50 milijardi eura mora posuditi novac. To posuđivanje novca svake godine je teže i teže. Kreditni rejting Hrvatske je opao i lova se može posuditi samo po vrlo nepovoljnim uvjetima.

Međunarodni bankari od kojih posuđujemo novce čekaju rezultat referenduma. Bude li on NE, kreditni rejting će još više opasti. Koliko …za sada to nitko pouzdano ne može reći.

Tek onda će se morati provesti reforme i to daleko bolnije nego u slučaju DA, jer neće postojati mogućnost novih kredita.

Kako rekoh, situacija je daleko ozbiljnija nego što se misli. Hrvati nemaju drugog izbora nego reći DA i prihvatiti se posla. EU je velika šansa i EU je u ovoj situaciji i jedina šansa. Po strani da ćemo izgubiti ovo ili ono.

Sve one koji se boje da ćemo izgubiti suverenitet …pitam: Koji suverenitet? Što mi to još možemo samostalno odlučivati?

Najvažnije od svega …odbrana zemlje, nije više u našim rukama, a kod gospodarstva kojega imamo, bilo koja zabrana uvoza roba značila bi umiranje od gladi.

Spriječiti rasprodaju društvenog vlasništva!? Zar nismo sve što vrijedi već odavno rasprodali u vremenu u kojem smo bili svoji na svome. Prodali smo poljoprivredne kombinate za jednu kunu, istina domaćim tajkunima, ali njih nismo spriječili da ih oni prodaju bilo kome.

Brodogradilišta? Kod ove riječi koju protivnici ulaska u EU često koriste pada mi mrak na oči. Državnim subvencijama u velikom iznosu pokušava se sačuvati oko 3 000 radnih mjesta u brodogradilištima, dok se istovremeno sprječava otvaranje desetaka tisuća novih radnih mjesta koji bi se tim novcem mogli otvoriti.

Ali sve je to budućnost. Mene zanima sadašnjost i umirovljenici koji očekuju svoju skromnu mirovinu i stalno gledaju kroz prozor kada će naići poštar. Za sada dolazi još, jer nekako se ipak nađu novci za isplatu mirovina.

Kažemo li u nedjelju NE, jer i dalje želimo biti svoj na svome …bojim se da će gledanje kroz prozor biti jedini sadržaj života brojnih umirovljenika.

Ako referendum ne prođe, bit će ponovljen nekoliko mjeseci kasnije. Pitanje je samo tko će preživjeti i što će od države ostati do tada.

U bezbroj kolumni protivio sam se nespremnom ulasku u EU. Žalosno je da dva dana prije referenduma stanje nije ni malo bolje. Mene osobno neće pogoditi razvoj događaja nakon referenduma, ali ne mogu imati na savjesti sve one koje će itekako pogoditi.

Zbog njih ću zaokružiti DA i poželjeti Vesni Pusić i Radimiru Čačiću neka ih odnese hladna voda, a prijatelja informatičara ću zamoliti da mi ugradi program, koji će automatski prebaciti kanal čim se jedno od njih dvoje pojavi na ekranu. Ovako …dok to još moram raditi ručno, već me zabolio prst.