PRIVREMENO POSTALO TRAJNO

Razgovor s Marinom Knezovićem novim ravnateljem Hrvatske matice iseljenika.
Razgovarao: Emil Cipar
Prije par tjedana došlo je do smjene na čelu Matice iseljenika. Novi ravnatelj je mr.sci. Marin Knezović. Rođen je u Zagrebu, 3. lipnja 1968. Tu je završio osnovnu i srednju školu kao i studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je i magistrirao temom Preporodna Hrvatska i Bosna i Hercegovina od 1830. – 1849.

Predavao je povijest u osnovnim, srednjim stručnim školama i gimnazijama. Autor je priručnika za napredno učenje povijesti Hrvatski narodni preporod, Zagreb 2005. Stekao je i zvanje web dizajnera. Stručno je usavršavao nastavnike povijesti. Bio je istraživač na međunarodnom znanstvenom projektu Triplex Confinium. Objavio je i znanstvene članke koji se bave ranom modernom hrvatskom poviješću, hrvatskim narodnim preporodom i razdobljem “maspoka”.
Trenutačno se znanstveno bavi eko-historijskim temama, a posebno onima vezanima za hrvatski rani srednji vijek. Član je Hrvatskog društva za ekonomsku povijest i ekohistoriju. Vlasnik je i autor sjedišta za hrvatsku povijest od 2005.

Iskoristili smo boravak novog ravnatelja na XV Susretu u Rešetarima za kraći razgovor:

-Što će se promijeniti Vašim dolaskom u radu Matice iseljenika?

-Ja sam relativno kratko vrijeme na čelu MI. Ne želim provoditi nikakve revolucionarne promjene. Želim ojačati programe koji već postoje u okviru mogućnosti koje daje trenutačna situacija, mislim na materijalna sredstva koja Matici stoje na raspolaganju od strane državnog proračuna. Nakon toga uvoditi nove programe koji bi osigurali veći broj sudionika. Prvenstveno mislim na programe koji bi približili Maticu što većem broju mlađih ljudi.

-Kako to mislite postići?

-U prvom redu uvođenjem novih digitalnih tehnologija sa novom web-stranicom i također nastavljamo sa našim projektom digitalnog učenja hrvatskog jezika, kojeg mislimo sad dići na jednu višu razinu. Isto tako mislimo neke druge naše aktivnosti prebaciti u digitalni oblik, prije svega pokušati riješiti problem već desetljećima nepostojećeg Iseljeničkog muzeja, kojega ne možemo riješiti fizički …dakle sa građevinom, ali možemo ga prebaciti u digitalni svijet i na taj način ga približiti iseljenicima diljem svijeta dok taj projekt ne doživi i svoje fizičko ostvarenje.

-Imate li osjećaj da je MI svojim dosadašnjim aktivnostima izgubila drugu i treću generaciju iseljenika?

-Jesmo! To je moj prvi dojam. Neka se tu nitko ne uvrijedi, ali kad vidim oko sebe tu su prvenstveno starije osobe, predstavnici prve generacije i svi naši programi su skrojeni po mjerama prvenstveno prve generacije, a ona je svojem rođenjem vezana za Hrvatsku. Druga i treća generacija traže suvremenije programe, koje Matica dosada nije pružala, barem nije ih pružala u dovoljnoj mjeri.

-To znači kako želite odustati od programa za radnike na privremenom radu u inozemstvu i prihvatiti realnosti?

Da naravno! Prva generacija je otišla u inozemstvo na dvije tri godine i ostala trajno. Druga i treća generacija je prihvatila životnu realnost i ne razmišlja o povratku, ali želi sačuvati svoj hrvatski identitet, a ja im u tome želim pomoći. Međutim to mora biti željeno od politike na višoj razini. Po mojem mišljenju nijedna dosadašnja vlada nije znala što sa Hrvatima izvan Hrvatske. Ja se nadam da će postojanje novog Ureda za Hrvate izvan Hrvatske u tome pomoći, posebno kao koordinacijsko tijelo, jer do sada je to bilo razbacano po raznim ministarstvima. Svatko se nešto bavio sa iseljeništvom, ali nije postojala koordinacija i ja se iskreno nadam da će se ovim Uredom otkloniti svi nedostatci. Nisam posebno zadovoljan sa Zakonom o iseljeništvu koji je nedavno izglasan. Mislim da je u nekim stvarima previše deklarativan, a drugim stvarima previše ulazi u pojedinosti. On je na određeni način realizacija predizbornih obećanja. Svašta se obećavalo, ali pitanje je što se od svega može ostvariti.

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
3 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Ante Karacic
12 years ago

Daj boze da od nas nitko nikada nije otisao.Ja osobno
kada bi se ponovila povjest nebi otisao pa makar me to kostalo zivota.Ali kad se desi da jednom odes ne razmisljaj o povratku.
Kontakte sa maticom trba cvrsto drzati ali kako kaze ona narodna “moli Boga da pada kisa tamo gdje si posijao zito”

Josip Mayer
12 years ago

Svaka čast gospodinu mr.sci. Marin Knezović novom ravnatelju- MI Vidi se da je školovaniji, obrazovaniji ali i aktivniji od nekog hrvatskog političara. Posjeduje i neka svojevrsna društvena iskustva. Drugo je pitanje koliko će, politički ograničen od izbora do izbora, uspjeti u svojim nakanama. Traži se u stvari po svuda više međusobnog prijateljstva, više društvenog zalaganja, više radne aktivnosti i odgovornosti, kako politike slično i gospodarstveno ali i kod..udruga, društava i pojedinaca,a nije ni izuzetak ni MI. Imali smo to priliku vidjeti u Emil-ovim reagiranjima u Rešetarima, na koje smo također ponosni ali se vidi da bi mogli i više. I… Read more »

Jadranka Gradac
Jadranka Gradac
12 years ago

“Prva generacija je otišla u inozemstvo na dvije tri godine i ostala trajno. Druga i treća generacija je prihvatila životnu realnost i ne razmišlja o povratku, ali želi sačuvati svoj hrvatski identitet, a ja im u tome želim pomoći.”
….a sada zanimljivo kako?
“U prvom redu uvođenjem novih digitalnih tehnologija sa novom web-stranicom i također nastavljamo sa našim projektom digitalnog učenja hrvatskog jezika, kojeg mislimo sad dići na jednu višu razinu.”
…a i ideja iseljeničkog muzeja mi se sviđa…možda bi jedna izložba mogla “prošetati” Njemačkom da ukaže mlađima i starijima na različitost Hrvata u dijaspori…što je često uzrok nerazumjevanjima…