Iz naše arhive/ objavljeno 25.10.2015.
Sven Adam Ewin …Zmijski car, izdanje 2015
djeco, došli ste u radionicu pjesnika, budite tiho,
on ovdje stvara stihove (to smo učili), slobodno možete
razgledavati, tu su njegovi alati, sirovine, ljepila, boje,
možete sve dodirnuti, samo pazite na noževe, škare, skalpele,
oštri su kao žilet, on s njima reže rečenice, riječi, pridjeve, glagole,
pa ih onda sastavlja, rastavlja, slaže, lijepi,
politira,
boja,
suši,
pogledajte tamo,
u onoj kutiji za cipele su rime,
muške, ženske, duže, kraće, čiste, nečiste,
pored je metronom za ritam, do njega leži oboa,
po njenom kamertonu (a1) pjesnik štima orkestar,
na zidu su nategnute strune za nježne lirske kantilene,
na zidu vise bubnjevi, činele za koračnice i budnice,
tu je i kalup za razne strofe, od distiha, tercina,
katrena,
sekstina,
pa klinovi i sjekire za cijepanje dubokih misli,
pa maramice za suze, pelin, za čemer, tugu i jad,
pa megafon za ode i himne, gusle za epske narodne,
pogledajte amo, eno, na polici su složene gotove
i polugotove pjesme,
dođite bliže, hej ti tamo, što se događa, zašto plačeš?…
Majka je na prozoru i čeka. Zna da će doći, ta obećao je, a kad on nešto obeća…
U staroj kući moje bake
Berlin/ Kad sam s proljeća 2014. godine boravila više dana u Parizu, posjetivši s mlađom kćerkom, stariju koja je provodila studijsku godinu na Sorboni, potanko i s uživanjem, obiđoh grad i njegove znamenitosti ….… 
Jutrom sam pučina mirna
Babilonsko propalo je carstvo
Sutra se vraćam