Piše: Viktorija Banić
Sunce žari visoko na nebu, cvrčci mole za predah. Domaći se zavukli duboko u hlad, pušu, mašu i uzdišu kako baš nikad nije bilo ovako vruće. Ljeto. Prilika za susrete, druženje i posjete. Prilika da se ode, kao u utočište, u malena mjesta i krajeve koje smo davno napustili.
Čovjek se ovdje opet osjeti potpun i zadovoljan, a dan postane beskrajno dug. Poznanici me zovu po imenu, pozdravljaju, pričaju o svemu i svačemu, a ja se nakon rastanka s njima često još dugo pitam tko je to zapravo bio i iz koje „priče“ ga uopće znam.…

