NOVA SURADNJA
Zovem se Branislav Mikulić. Rođen sam 1951. godine u Sarajevu. Ipak, radije kažem da se to desilo u Irskoj, u Dublinu, i još pola vijeka kasnije – 8. juna 2005. kada sam se iznova rodio, duhovno oživio.
Na taj dan sam ugledao svjetlo rabija iz Nazareta, tada sam otpočeo slijediti nauk njegov da je darivati ljubav i težiti harmoniji s drugim bićima i svime sto postoji jedini put nam u dobro i beskonačnost.
Odrastao sam uz oca, majku i sestru u tipičnoj radničkoj obitelji toga vremena. Otac Anto, vrstan majstor-krojač, predratni ljevičar, sarajevski ilegalac i partizan, bio mi je uzorom, baš kao i mati Jelena, vrijedna radnica i višestruki udarnik u konfekcijskim radionama ‘Alije Hodžića’ i ‘22. Decembra’.…
Već sam naslov nameće pitanje: „Što je činkvina?“
Potraži me noćas iza tajnih vrata
Dobro pazite o čemu pred djecom pričate. Eto, nešto prije nedjeljnog obiteljskog objeda, moj je zet spomenuo kako je moj unuk u zadnjem mjesecu nastave pokvario svoje ocjene i završio razred samo s vrlo dobrim uspjehom.
Tiho je.
Vidjela sam Kineza
Zadar/ Nemalo me iznenadila najava međunarodne konferencije o iseljeničkom turizmu u lipom mom gradu i to u našoj najnovijoj prezentacijskoj dvorani, onoj u obnovljenoj Kneževoj palači.
Točno mjesec i pol je do početka nove sezone u Bundesligi.
Eduardo je cijelu noć bio u ribolovu na svijeću. Kući je došao pred svitanje, oprao se i legao. Utone u dubok san. U snu čuje kako ga doziva kum Edo i on s njim započne dijalog.