Iz naše arhive/ objavljeno 07.02.2014.
Božica Jelušić
“Prije deset godina napisala sam svoju najemotivniju kajkavsku pjesmu, (“Gda me ti pozabiš”) često izvođenu, nagrađivanu, ali i mome srcu dragu (što se rijetko poklopi)”. I evo je ovdje!
Gda me ti pozabiš, kroh se bude zrušil,
vu mojoj bu krošnji začkomela ftica.
Odron se zesipal, potok bu presušil,
vu črnoj bu zemli posehnula klica.
Gda me ti pozabiš, se bu išlo v kmicu:
v črnu bu se melju obrnulo zrnje.
Iskalo bu joko zvezdu večernjicu,
a našlo bu samo puščavu i trnje.…
Osvanuo je lijep i sunčan dan, i to ne bilo koji. Dan je žena. Nastojim od sebe učiniti jednu od boljih verzija.
ne, nije ovdje
Kad tad