događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Branislav Mikulić
Sjedim pred kućom na obali Irskog mora, pijuckam svoju jutarnju kaficu, slušam valove i posmatram lađe koje sivim vodenim bespućem iz Dublina put Engleske odoše. Vrijeme je nikakvo, oblačno i teško.
Odjednom, kako to gotovo svaki dan biva u ovoj zemlji vječnog zelenila, pomoli se sunce, stidljivo, kroz oblake. Ubrzo ih sasvim otjera, da bi se potom sav nebeski svod ukazao plavim, od čega i more dobi boju azura.…
Jadranka Ivanović-Bolog
Ubrala sam šutnju
iz svih snova odasanjanih,
u nekima da ostanem ti si me zvao.
A ja sam se budila…
Jutarnje maglice na zlaćanim rađanjima
drže me za ruku, na kraj polja vode
opet novom sumraku.
U njemu ti si lagani libreto
na tananoj paučini.
Kreni mi u susret, snu otrgni se!…
Memorijal posvećen sportskom velikanu
piše: Igor Matijašić
Pretposljednje nedjelje mjeseca kolovoza ulice Ivanić Grada preplave sportaši koji obnavljaju uspomenu na vjerojatno najboljeg hrvatskog biciklista svih vremena. Ovoga ljeta na rasporedu je već 47. Memorijal posvećen sportskom velikanu.
Stjepan Grgac, a o njemu je riječ, ostvario je fantastičan niz sjajnih rezultata u periodu između dva svjetska rata. Dovoljno je spomenuti da je bio četverostruki prvak Jugoslavije, šest puta prvak Hrvatske, sedam godina zaredom (!!!) prvak Zagrebačkog podsaveza, rekorder utrke grada Zagreba na 50 i 100 km…
Pritom ne treba smetnuti s uma da se radi o vremenu potpuno drugačijem od današnjeg, posebno što se tiče uvjeta za rad samih sportaša.
Stjepan Grgac nije imao tim ljudi koji su stajali iza njega, već…
piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Što je antonim? To je riječ koja je suprotnog značenja prema nekoj drugoj riječi. Naziv je dobila od grčkih riječi: anti = protiv i onoma = ime, a može se još nazivati i protuznačnica, suprotnica, nasuprotnica.
Dvije riječi suprotnog značenja čine antonimski par. Antonimi se razlikuju po podrijetlu, po naravi značenjske opreke i stupnju socijalizacije.
Zadržat ću se samo na nekoliko primjera.…
tekst: Nataša Pecić-Janković
Budi me jutarnja svjetlost s moga oslikanog prozora. Prekrasan spoj plavkasto žuckaste boje koje se prelijevaju u tirkiznu.
To je onaj osjećaj kada nisi na javi ni u snu. Nisi siguran gdje se nalaziü. Nakon nekoliko trenutaka svjesnosti, nadolazis u tu realnost.
Ustajem i pokušavam napraviti plan za tekući dan, koji je napokon slobodan.…
Na međunarodnom festivalu poezije Mesopotamija 2017. godine natjecali su se s jednom pjesmom pjesnici iz Austrije, Australije, Britanije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Danske , Hrvatske, Iraka, Kazakstana, Kosova, Norveške, Makedonije, Njemačke, Rumunjske, Sirije, Slovenije, Srbije, Švedske i Tunisa. Pjesme odabranih pjesnika ući će u zajednički zbornik poezije. U zborniku će se naći i 18 pjesama hrvatskih autora, a među njima i pjesma „Usud“.
Marija Juračić
Nacerena hulja s ožiljkom na licu
promiješala karte označenog špila
kaže; ja sam Usud, nosiš moju klicu
sada ću ti gorda podrezati krila.
Gledam je u oči i točim joj vina
nazdravljam joj drsko; ma radi što želiš
krala sam ti snove, zvuke violina
tamo kuda idem, ti ništa ne dijeliš.…
Film o heroju Jean-Michel Nicolieru na Vukovar film festivalu
Dugometražni dokumentarni film „Sve je bio dobar san“ redatelja Branka Ištvančića, nakon što je osvojio svjetske festivale, prikazat će se na 11. Vukovar film festivalu u programu Vukovarsko zagrijavanje.
Na rasporedu je u nedjelju 20. kolovoza u 20,30 sati na Terasi agencije za vodne …
piše: Katica Kiš
Ljubica je bila malena, tiha i šutljiva Hrvatica iz Slavonije koja je dijelila istu sudbinu s mnogim Hrvaticama i Hrvatima koji su odlazili iz rodne domovine „trbuhom za kruhom“. U tadašnjoj Jugoslaviji Hrvati su mogli samo „kupiti“ radno mjesto, jer je vladala nepravda i korupcija na svakom koraku.
Ljubica je došla sama u Njemačku i zaposlila se kao spremačica i čistačica na Uni-klinici u Mainzu. Nije baš poznavala njemački jezik, ali se snalazila sa svojim zemljakinjama koje su također tu…
piše: Filip Čorlukić …Iz knjige: “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Medjutim, idila je kratko potrajala. Jedne noći, oko 22 sata probudila me snažna topovska, strojnička i puščana paljba. Skočio sam iz kreveta i otvorio prozor. Iz smijera Ilinčice jasno su se čuli uobičajeni ratni pokliči partizana: Naprijed drugoviii… Nagari Jovaneee… (Kao da su to bili samo “Jovani”. Nitko ne potiče na jurišanje ni “Ivane”, ni “Muje” premda i je i takvih mnogo bilo u partizanima) Ubijte ustašeee... (U Tuzli uopće nije bilo ustaških postrojbi) U žaru borbe domobrani su im odvikivali: “Hoćete li soliii…, dođite ušljivci da vas okupamo u slanom bazenuuu…”…