A kaj ti možeš s tim malim ručicama…
piše: Amira Mašović
Juni “92. nađosmo se u Zagrebu. Protjerane iz Grapske, mama sestra i ja mjesec dan živjele smo kod predivne Jasminke i Mejre Čelić (nikad dovoljno zahvalnosti njima za pažnju i gostoprimstvo).
Otac je izubijan pušten iz dobojskih logora i odlučio je da nas vodi za Zagreb. Već je bio penzionisan pa smo se zaputili tragom još jedinog izvora za preživjet, babine penzije koju je primao iz Hrvatskog penzijskog fonda.…