piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Uoči nove godine zovem moju dosadašnju prijateljicu sa Fb-a. Ona je majka dječaka koji ima Aspergerov sindrom a majka je i još dvoje djece. Na staru godinu zovem da čujem imaju li vode, hrane, kako su djeca?
Sve me u njenom glasu opominje da je u stresu. Dok razgovaramo ona uključuje svojeg supruga u razgovor, pričamo o šteti na kući, pričamo o sigurnosti. Pitam ih imaju li gdje otići bar da se malo šire, da se duša i tijelo odmori od potresa i stresa koji je doživjela cijela Petrinja, Sisak i Glina.…
Vrijeme događaja – vrijeme korone, vrijeme zabrane kretanja, vrijeme maski, vrijeme ni zimsko ni jesenjsko, vrijeme kišnoga Božića, vrijeme posljednjih trzaja godine 2020-te – i te kakvih trzaja! Ne ponovilo se!
Naš višegodišnji, cijenjeni, dragi i najstariji suradnik je Filip Ćorlukić iz Pule. Naš “dida Filip”, kako ga od milja zovemo, danas je napunio devedeset i tri (da, da, pune 93 godine!). Nekad su elektronske poruke “letjele” i više puta dnevno k Filipu u Pulu i natrag nama u Berlin, u svijet. Posljedice nedavnih moždanih udara taj su brzi ritam razmjene zanimljivih sjećanja i inteligentnih razmišljanja i zapažanja, nešto smanjile ali ne i zaustavile. Filip se bori sa svakom rečenicom, ali se ne predaje.