Sven Adam Ewin
– Nešto razmišljam draga: naše sunčane sjene,
Ja ne znam što je njima? Jedna od druge bježi.
Moja sjena muškarca i tvoja sjena žene,
Čim se dodirnu rubom, jedna na drugu reži.
Ti odgovora ne znaš. Pa pitaš sjenu svoju.
Sjena ko sjena, šuti. Ja te zagrlim s leđa.
– Pitaj je sada, mila. – A ti se ljutiš: – Koju?…
U normalnim uvjetima često odlazimo na Dunav. Zimi i s jeseni, makar skuhati kavu i u miru Božjem otpočinuti. S proljeća, malo umočiti noge, a ljeti se okupati, kuhati doručak, ručak i uživati u nepatvorenoj prirodi.
Wir unterstützen die Gleichbehandlung aller Menschen