Mom prijatelju Zvonimiru
Ivek Milčec
Naša bukovečka škvadra bila je nerazdvojna od kad znamo za se: kao osnovci skup smo vu remetsku pučku školu išli, šorali se s remečakima i doljnobukovčancima, krali črešnje i rano grozdje.
Nakon svršenog četvrtog razreda pučke škole išli smo u osmoljetku (stariji u sedmoljetku) uglavnom u Harambašićevu ili Kušlanovu, kaj ne znači da je s time naše druženje i prijateljstvo prestalo. Bili smo uvijek skupa, a za vrijeme ljetnih školskih ferija nije bilo dana da nismo igrali nogomet na velikoj livadi četvrtog (danas peto) maksimirskog jezera.…