08 POEZIJA

RIJEČI

Posted on

Slavica Sarkotić
Riječi nas kojiput plaše
ili nam daju nade.
One mostove ruše,
ali i nove grade.

Riječi nam ponekad bježe.
Ponekad ih je malo.
A često bi blago svijeta
u dvije riječi stalo…

više

BOK, STARI

Posted on

Ivica Smolec
Bok, stari, pa jesi ti živ, nisam te videl sto let!
Otkad smo zadnji put kartali belu, čujem, prešel si svet.
Fali ti puno zurke od napred al očale su ti za pet.
Ko bog si zgodnog komada oženil pa ga imaš kam det.

Nemoj zamerit kaj imam kravatu, prokleta zver me davi.
Išel sam na sprovod starom pajdašu koji je dobil po glavi.
Odi, idemo ispiti jednu za dušu mom starom frendu,
kum sam firmani njegovom sinu a skup smo i svirali u bendu.…

više

KAP MORA

Posted on

Roko Dobra
BABA LUDOVIKA I SONET

Sjećam se svoje pokojne bake (babe) po ocu mi Ludovike, koju sam, u onim nekim prigodama, znao i ranije spomenuti, kad bi mi što u svojim zanimljivo-napetim pričama, bilo da su iz života ili, pak, iz bujne joj mašte, ispričala, uvijek bi na kraju pridodala neku svoju mudroliju.

Tako mi je i onaj jedan put, dok je vani urlala orkanska bura, a …

više

PJESMA

Posted on

Slavica Sarkotić
Pjesma nije za svakog.
Ona se ne da svima.
Ona se rađa u srcu.
I tamo gdje ljubavi ima.

Pjesma je više od onog
što se o njoj piše.
Ona je vrisak iz duše.
Njena moć tugu briše.…

više

TEBI SAMO

Posted on

Stipo Lučić
Samo ću tebi pjesme pisati,
u stihu te voljeti u srce uroniti,
u snu te nositi, dušu natopiti.
Cvijeće tvoje pod prozor saditi,
darove tvoje na uzglavlju držati,
Usne ću tvoje vječno željeti.
U snovima ću samo tebe tražiti,
prostranstvima ljepote dozivati,…

više

SONET O ZAGREBU I MENI

Posted on

Ivica Smolec
Rodil sam se iznad Zagreba, na bregu,
srećom me i tugom darival je taj grad.
Pedeset pet let z njim u suncu, po snegu,
kak sedi bum purger tu umrl sretan, mlad.

Jer Zagreb te voli ak mu to dozvoliš,
jer Zagreb moj nežno svoju decu grli.
Umrl buš spokojan ak ti njega voliš,
kak svi tvoji dragi kaj su v njemu mrli.…

više