Ljerka Varga
U granje šume magla se zavukla
Vuče se između stabala lijeno
Sve je mirno, ni ptica da preleti
Oblaci stoje u krošnjama nijemo.
Čuje se Pan već zeleno svira
Frulom negdje budi usnulo cvijeće
Pupove grana toplim dahom dira
Tražeći sunce veselo šumom šeće.…
08 POEZIJA
NEČIJA ME MLADOST GLEDA IZ STARE SLIKE
OKITI SE LJEPOTOM
MOJ KRIŽ GORI
Uoči velikoga tjedna
(Posvećeno hrvatskom književniku Josipu Pupačiću)
Vanja Škrobica
u krvi i plaču rodila me mater moja i križ otaca moji nastavja gorit u meni;
besida se Tvoja time ispunjava i proročanstva mudrih proroka;
suđeno mi je ići puten čovičnin bačen san u plamen gorući jezik;
od rođenja razapeti su duša i tilo moje;
borin se u međuprostoru Neba i Zemje, vičnosti i prolaznosti:
TAKO SAM UMORNA
Iz naše arhive/ objavljeno 16.02.2011.
Sonja Smolec
Danas sam tako umorna
od ljudi koji nemaju živaca
čekati autobus koji kasni,
i čekati doktora koji će također zakasniti.
Dok čekam ispred ambulante
pročitat ću novine, dvaput,
u oba smjera od prve do zadnje stranice,
da ubijem ovo prazno vrijeme…
NIJE OVO NAŠE VRIJEME
POGLJED
SAVJEST JE GADNA OSOBINA ZA ONE KOJI JE IMAJU
tekst: Slavica Sarkotić
Gledam seriju “Francusko selo” o jednom manjem mjestu u Francuskoj tijekom njemačke okupacije u 2. svjetskom ratu.
U tom mjestu žive uglavnom dobri ljudi: gradonačelnik koji je ujedno i liječnik, zatim je tu šef mjesne policijske postaje koji pomaže pokret otpora, tu su trgovci, mešetari, učitelji, zanatlije, vrijedne kućanice, švelje, tajnice.