( ZA SIROMAŠNOG ČOVJEKA )
Julijana Marinkovik
Pomiješali su se i slova i misli,
riječ više nema namjeru
da ljubi krhotine od sitne duše
žedne su i požutjele hartije
za mrvu uma
da iskažeš mutne snove
što su nekad
mučno sazrijevali u labirintu
tvog sramnog srca…
Hoćeš li da pripremim večeru
jesen ove jeseni kasni
pruži ruku dijete
O, prijatelju,
Za mnom se vuče ubijena
Zelenu ljubav dijelim s Lorcom.
