MOJA GOŠĆA

Sven Adam Ewin …Iz Zbirke ljubavne poezije “Ninočka Vasiljevna”/ “Kvaka” 2019.
Ilustracija: Mirjana Berka, “Skaska o Nini”Kombinirana tehnika na platnu. 100 × 100 cm

Kraj moje kuće kalina cvjeta bijelo.
Stiže Ninočka. Ona je moja gošća.
Za nju sam spremio i specijalno jelo:
Pečeni srneći but. I tanjur boršča.

Sva je u cvijetu. U haljini od lana.
Njezine dojke na me dražesno laju.
Usne su njene pupoljak tulipana.
Ja ih poljubim – one se rascvjetaju.…

više

ZAŠTO SAM NAPISAO OVU PJESMU

Dragan Gortan

Kod vas dolazim jednom mjesečno…
i kad sam vam danas pokucao na vrata
upravo ste iz peći vadili kruh.

Tu pomoć što primate, znam da je malo,
ali… vi se ne žalite, jedino ponekad,
prikrivate nelagodu… kao ono…
nemate mi što ponuditi ni dati… a red je,
zato uzalud mi svako odgovaranje.

Vozeći kući bacio sam pogled na zavežljaj
u kojem se znojio zamotan još topli kruh.

Poput malenog djeteta
kruh je do mene disao, mirisao, i eto…
ja sam zbog njega i pjesmu napisao.

(iz zbirke ”Utjeha zvijezde”, 2011.)

više

OVA ZEMLJA

Vinko Pavić
Zemlja je ova  puna priča o beznađu
I neke okljaštrene šutnje,
Između minskih polja i izvrnute svakodnevice,
Između svetih napjeva,
I besmisla Petrove šutnje,
Između poziva na neutješni plač…

više

LUTKICE

Anela Borčić
Baš onaj dan
kada su mi oduzeli lutkice
proglasiše me i odraslom

 Isti čas učinih pogrešku

 Zarobljena u omot vremena
otad zadobih sto lica jer
zapravo mi je trebala ljubav

više

SJENE

Slavica Sarkotić
U svili sutona dotiču mi rame
Kad tiho prizemljuje suhi list
Kada gasnu danje panorame
I kad se zamagli obzor čist

Ovlaš me dotaknu, nježno, blago
Sjene neke davne, nevidljive svakom
Osmjehnem se sjetno i bude mi drago
Kao kad golub zaleprša zrakom…

više

TAMA I SVJETLOST

Sven Adam Ewin
Tama u sebi grozne nakaze skriva.
Bolesne. Ružne. Opake. Zlobne. Kljaste.
Sve što u svjetlu tone, u tami pliva.
Nesreća cvjeta u tami. I zlo raste.

No ja sam svjetlost. I tama već se znoji.
I ja ću tamu svući. Da bude gola.
Ona se zrake svjetlosti panično boji.
Svjetlost uvijek presiječe tamu na pola.…

više

POSTMORTEM

tekst: Jadranka Ivanović-Bolog

 Ustao se iz svog tijela, ono je bilo već dosadno, ostarjelo i neosjetljivo je postalo. Zapalio je joint ovako bestjelesan, udahnuo duboko kao da i sad ima pluća i shvatio, disati i ne treba, treba se samo sjećati i emocije su tu i bez kakvih droga. Ipak disao je iz navike, i dalje.

Pomislio je:

Još sam zapravo živ i mogu se ispričati za sve što sam učinio, bilo je sve bez razmišljanja, brzopleto, iz osvete. Da, iz osvete i to je ono najgore. Svakako će potražiti sve svoje preživjele žrtve, možda mu i oproste, vrijedi pokušati. Nema smisla ovako snatriti po mjesečini, mislio je.

više

MOJE MORE

Josip Prudeus
10433073_676031125855803_4045765379649874885_nNe može se dotaknuti more,
ako ruka ne ide iz srca.
Ne može se ploviti u nešto,
ako tuga palubu prekrca.

Djetinjstvo je okrenuto moru,
za bonace, nevere i bure.
Treba znati umiriti veslo.
Svi što jure, u ništa se žure.…

više