Nikola Šimić
nisam znao
tako sam želio znati
što s tom ženom
oči plavičaste
dimu slične
(izmaglica)
uvijek sunčanom stranom ulice
u parku u sjeni stare lipe…
08 POEZIJA
TRI MOJE SESTRE
DJECA NADAHNJUJU
piše: Ivana Opačak
Biti mama znači biti bogata bez novca, dionica i štedionica, dobiti i kad ne daješ, imati uvijek i ono čega nema. U svijetu u kojem se čini važnijim imati nego biti mama je uvijek na dobitku!
Nijedno čudo nigdje na planeti Bog nije ponovio; stoga ne čudi da su sva djeca (istih roditelja) različita. Jedno se rodi teškom mukom sred olujne noći; drugo pak skokne van sred sunčanoga dana kao usput do trgovine. I tako … odrastaju mimozice, damice, buntovnice, kavaliri, vitezovi, sanjari, razbojnici……
BAMBUSIMA NA BOSUTU
Ljerka Varga
Miruje obala, ponegdje trskom obrasla
I bambusima smeđim, lete pahulje suhe,
Vretenca krila odmaraju, a Bosut se ljeska,
Ptice gnijezdo grade trščacima u proljeće.
O rijeko, ti mirna u svojim lopočima i lokvanjima,
Prhne liska i riba se baci, a površina zatalasa,
Svi oblaci neba putuju tišinom ogledajući se
U vodi tvojoj, slika neba i jablanova bez glasa.…
IDEM
PRAVA VELIČINA
Dragi urednici, redovito posjećujem stranice HGB i … svaki je moj trenutak ondje predah od žurbe i stresa svakodnevice. Iznimno me raduju i obogaćuju pjesnička ostvarenja – toliko je divnih ljudi čija poetska riječ dotiče nutrinu, potiče na promišljanje … Hvala vam!
Često se pitam kako odabrati pjesmu koju bih vam poslala, koja bi možda nekoga dotaknula …dok život juri i požuruje me, a ujedno i koči, u promišljanju …
I onda …odjednom, kao iz svemira, u moj zagrljaj uskoči Ona! I sjeti me stihova koji su davno nastali, a kao da su poznavali baš ovaj trenutak …
Ona je Velika! Njezina skromnost me uči da ne moram biti veća no što jesam, da sam sretna tu gdje jesam, Svoja… HVALA ti Vanesa!!!
PRAVA VELIČINA
piše: Ivana Opačak
Svatko je od nas svoja veličina –
dovoljno velik
da zakloni sunce drugomu;
ipak mrvicu premalen
vidjeti sunčev zalazak
preko tuđeg ramena.
KAMEN
Roko Dobra
Eno kamen raste i u beskraj stremi!
Bujan cvat mu plamti podno sinjeg neba,
nikom se ne moli da mu doček spremi,>
jer izvan svog sjaja ničijeg ne treba.
Neranjivu dušu u žilama nosi
i na zlatnu tronu nikad se ne jada,
pa, zbog čega Sizif kamenom prkosi
kad mu s vrha nade na dlanove pada?…
RASPAŠOJ
Sven Adam Ewin … Zmijski car, izdanje 2015.
(Dvojici, meni osobito dragih pjesnika:
Dobriši i Sergeju, s ljubavlju)
Ti sjediš u vlaku. A ja sjedim prijeko.
Ja uporno gledam tvoje tijelo skladno.
– Dobro veče, miss! – gle, ja bih ti rek’o.
– Dobro veče! – ti bi… uzvratila hladno.
Oborene vjeđe. Urez dekoltea.
Kovrča na vratu (tako neizbježna!).
Noge prekrižene. Culpa, culpa mea!
Chanel 5 u zraku… Tvoja koža nježna.…