NE PODIŽI GLAS

Anđelka Korčulanić   
More će stati u moju obranu
podigneš li glas,
ni ptice stanarice, ni jesenji vjetar
ni stare masline neće ti dati za pravo.

Sipka je u meni zemlja.
Na šum valova čeka, na sol mirisavu,
zrncima prosa pjesmu hrani,
izdanak stabla toplinom zagrće…

više

UBIJAM NOĆNE I DNEVNE MORE

Sonja Smolec
… kad sanjam o tebi a buđenje pokazuje
da te nema. Možda je to dnevna mora…
kakogodmora…
Plaši me kao što je Golem plašio svog stvoritelja.
Na dlanu mi sjećanja na ispljunute koštice višanja.
Mirno je ljetno jutro. Ljetna kiša,
protuglavoboljna kava u pozadini,
mineralna voda u prednjem planu,
pjesma grlice ispod oluka obližnje kuće……

više

LIBRETO

Jadranka Ivanović-Bolog

Ubrala sam šutnju
iz svih snova odasanjanih,
u nekima da ostanem ti si me zvao.
A ja sam se budila…

Jutarnje maglice na zlaćanim rađanjima
drže me za ruku, na kraj polja vode
opet novom sumraku.
U njemu ti si lagani libreto
na tananoj paučini.
Kreni mi u susret, snu otrgni se!…

više

USUD

Na međunarodnom festivalu poezije  Mesopotamija 2017. godine natjecali su se s jednom pjesmom  pjesnici iz  Austrije, Australije, Britanije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Danske , Hrvatske, Iraka,  Kazakstana, Kosova, Norveške, Makedonije,  Njemačke, Rumunjske, Sirije, Slovenije, Srbije, Švedske i Tunisa. Pjesme odabranih pjesnika ući će u zajednički zbornik poezije. U zborniku će se naći i 18 pjesama hrvatskih autora, a među njima i pjesma  „Usud“.

Marija Juračić
Nacerena hulja s ožiljkom na licu
promiješala karte označenog špila
kaže; ja sam Usud, nosiš moju klicu
sada ću ti gorda podrezati krila.

Gledam je u oči i točim joj vina
nazdravljam joj drsko; ma radi što želiš
krala sam ti snove, zvuke violina
tamo kuda idem, ti ništa ne dijeliš.…

više

IZBACUJEM TE

Sven Adam Ewin
Izbacujem te iz svih stvari;
Izbacujem te baš iz svega;
Stomak ne može da te svari;
Za me si odsad slijepa pjega.

Sve što je tvoje neka visi,
Suho i mrtvo. Puno mraka.
Da me podsjeća da tu nisi,
Da nema tvojih otisaka.…

više

JOŠ MOŽE BITI LJUBAVI

Vinko Pavić
Duše smo vezali za jesen
I zrnca pijeska što ga vjetar
Mahnito vije nepoznatim stopama,
A nikada se nismo naslonili jedno na drugo
I pričali o sebi i našim snovima
Uronjenima u mekoću bijelih kumulusa.

Ulazimo u budućnost nekih drugih ljudi…

više