Adolf Polegubić
neprestano u krugu
i tek što se spoji jedan krug
otvara se prostor za novi
i ništa se od svega ne gubi
08 POEZIJA
ROKOVI SONETI
Iz sonetnog vijenca “Zadarska ogrlica”
SONET PETI
Roko Dobra
i sad evo rasteš do bijelih zvonika
iz kraja pošasti i sablasti sjena
nemilih osama i stravičnih slika
jasno sluteć da će doletjet iz pjena
pobješnjelih vâlā neke vrele ptice
a čiji će lepet i raskoš arija
u suzvučju s vjetrom raspršiti tmice
suncem Te Deuma i Ave Maria…
NACIJA
LEBENSKAMPF
BIJEDA, POEZIJA I RIJEČ -DVIJE ZA SEBE
OPROSTITE CVJETOVI
NATPIS
OČEV SAT
IZ SONETNOG VIJENCA
ZADARSKA OGRLICA
(sonetni vijenac)
SONET TREĆI
Roko Dobra
a sunce prosiplje svoje jedro sjeme
na ledine straha u korijenje mraka
gdje su trpjet znale duše tvoje nijeme
nad zgarištem smrću okužena zraka
posustali nismo u odlučnom hodu
mada smo morali preko oštre žice
goloruki ići ka sretnom ishodu
među rajska stabla među Božje ptice…






