(1)
Igor Petrić
ljetno popodne
nigdje šume, nigdje hlada
nigdje nikoga
zovem se vjetar
čekam tvoju kosu
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sven Adam Ewin
Da, ja sam stijena koja bi htjela u se,
Jer ovdje gore vrela plazma mi fali!
(Ko Lot i žena kad ono vraćaju se
Iz pakla grijeha ka zavjetnoj normali.)
Čovjek i kamen, voda i travke busen,
Sve što je gore za prapočetkom žali.
I sve bi natrag u svoje uteruse,
Gdje dotiču se počeci i finali.…
Sonja Smolec
Duša moja prepuna samoće,
nabubrena tugom izljeva sivinu,
i čeka i sanja, svaki dan ponovo se rađa,
napuštena; kao dijete bez majčinog mlijeka
nastavlja suhoću disati.
I boli svjetlo, i boli tama,
vrijeme odjekuje tišinom.
Ruke pružene u nedohvat
ostaju prazne.