Vanja Škrobica
jema besid
ča jubidu
grlidu
mazidu
slake su ka cukar
meke ka bumbak
i teple ka materin zagrjaj
08 POEZIJA
NAŠA DJECA U DALJINI
ČUDO LJUBAVI
OČI ZEMLJE
PUT RAŠČIKE
POEZIJA JE OPET NA DJELU
tekst: Ivan Babić
Ovih dana, gledajući, prateći, upijajući energiju i snagu svega što se događa oko naših d(j)ečaka što trčeći za loptom osvajaju svijet, sjetih se svojega tate kako je krampom kidisao na kamen, na stijene što smo ih zvali – živci (pretvrdi, s dubokim korIjenom u našemu kamenjaru).
Snažnim, neumornim zamasima tražio im je “žilu” i postupno odlamao kružeći oko njih… evo, to je slika koja mi se vraća, koja mi se nameće dok gledam igru, borbu, okršaje, naših d(j)ečaka…