Jadranka Ivanović-Bolog
Što je to kad ni za čim ne čezneš,
na džinovsko stablo se osloniš
i čuješ kako ono tvojim srcem kuca?
Što je to kad stalno nešto čekaš
i osjećaš da će ono sigurno doći
al´ ne znaš što bi to moglo biti?
Što je to kad straha uopće nemaš
kao da si olovni vojnik iz vitrine…
došla je badnja večer
Što je gušće s neba lapta mrki snig
Preko, Preko, Dom na žalu, idealno mjesto za prešku knjižnicu, a Preko knjižnicu nema. Vjerovali ili ne.
Što sam?
Na izvoru, u tiho veče,
Noćas sam učio. Zato sam jutros umoran, neispavan. Veselim se espreso kavi koju ću popiti u kafiću pored škole, prije nastave. Na izlasku iz tramvaja – ispružena ruka. Napipam u džepu četiri kovanice, sve što mi je ostalo od zadnjeg džeparca. Kad popijem kavu, neće mi ostati za sendvič pod velikim odmorom.
Sve što si imao
Poželi