Slavica Sarkotić
Kad padne mrak djevojčica raskrili boje iz zjenica
Po čitavoj prostoriji i otjera sjene u kutove
Ne boji se noći
Voli koprenu mraka koja ju zagrli
U noći sve stvari poprimaju obrise čuda
I svi nedostatci gube svoj značaj
Kad padne mrak djevojčica staje pred zrcalo
I dugo, dugo češlja zlaćane pramenove…