Stipo Lučić
Ponekad te trebam na trenutak,
vratiti blještavilo postojanja,
otvoriti naš čarobni svijet,
u djeliću svemira biti
nevidljivi i nedokučivi.
Julijana Marinkovik Sve tvoje је
pokraj mene,
i spojit ću
sve svemire
pupčanom vrpcom
da se vrte
po kružnici,
jer to je
rezervirano mjesto
još prije stotinu
svjetlosnih godina
kad smo pisali poeziju
na dvanaestoj planeti
i dodirivali
visine
krikom dlanova.…
Sanjala sam noćas
da si umro dragi,
a moja duša
pošla da te traži,
pratila je miris cvijeća
s polja tek izniklih
ljubičica plavih
al´ nije te našla,
jer u tebi nema bola,
više nema bola……
Iza sedam brda, iza sedam gora,
Iza sedam noći, iza sedam zora,
Iza sedam rijeka, iza sedam mora,
Iza vode i izvora,
Iza tora i obora,
Iza bora i omora,
Iza jedno cijelo osam,
Iza osam cijelih devet,…
Čitav moj život slio se u ovu noć
I svanuća nikada vidjeti ne bih htjela
Na koljenima tvojim moja se kosa rasula i uplela…
Ali znam,da noćas te gubim… …
Julijana Marinkovik Tamo je putovanje
preciznije
jedan od
stražara si ti
i odlučuješ
koje proljeće će ući
u maestralne
mehanizme
univerzuma,
potom sve je lakše
u drugom životu,
misao postaje ljubav
od koje se rađaš:
Čuda
i Bog…
Stipo Lučić Strepim i nadam se,
osluškujem i čekam,
ćutim udarce srca znane,
osjetim dah ti,
glas tihi u žamorima prepoznam,
u vjetru ga čujem, miluje me.
Strahovi u meni, kajanja i boli,
grižnje i tuge me svladavaju,…