Zvali su je naočarka
Tako se zove ona neka zmija
Jer imala je naočale
Sa staklima debelim
Kao dna pivske boce
Prvoga dana škole
Drugu su djecu dopratili roditelji
Čvrsto ih držeći za ruke…
Ti, koji u očima tugu nosiš
i korakom teškim nikud ideš.
Ti, koji osmjehom ljubav prosiš
i njime srce vješto kriješ.
Ti, koji se šaptom nadaš
i nebrojeno si puta pao…
tvoje oči snatre smaragdno nebo
češljaju pramenove zore
pletu tišinu u čvorove sreće
svijet se u njima ogleda
čist i nevin
a suze su oceani
koji oplakuju vrijeme…