Stipo Lučić
I volim te, volim ,
tebi, toj, takvoj,
dajem se, nudim,
plovim u dušu ti,
beskrajem letim ti,
nosim dušu radosnu,
na srcu ustreptalom.
Srcem se, nosim,
sebe ti dam, poklanjam,…
08 POEZIJA
ŠTEL BI TE BELEGA IMETI
STRUČAK OTOČKOG BILJA
Božica Jelušić
I. Pervanu
Zaista, ovaj svijet je otkala nebeska krosna.
Provukle su se niti svjetlosti s vrha.
Prvotna slika stoji drhturava i rosna.
Svijet je zračeća jezgra. Što će mu druga svrha?
Svijet ulazi u pore, daruje te blizinom.
Bilje obrasta otok: Rab, brač, Hvar ili Zlarin.
Privini ga na kožu, što plamti opeklinom:
Tamjanika i menta, bosiljak i ružmarin.…
LJETNI PLJUSAK
Stipo Lučić
O radosti dječja, kapi nebeske mlake,
odmoru težački, snu nedospavani,
uspavanko umornih i snenih,
vapaju biljaka usahlih i zemlje žedne.
Daru Stvoritelja, poklonu prirode,
prolij se ovog ljeta, okupaj radošću dječjom,
vrati radost života, lokvice tople razaspi,
pticama kupatila namjesti, uvojke dječje pokvasi.…
SONETNI RAZGOVORI
Roko Dobra:
PROPINJANJE GLADI
Tonku Maroeviću
U pjesmi se može desiti baš svašta:
studen može sići do vriska joj kosti;
ako pjesnik, dršćuć, njenu svjetlost mašta,
ona mu, izmičuć, maglama pakosti;
prst varljive kobi nerado kad prašta
onom koji stihom bespuća premosti
da nebo dotakne, stog duša ispašta
drznuv se obilja umjesto da posti;…