Pavao Martinis
Ponekad, da …
ponekad se u stvarnosti budim vedar
umoran od sna živog ludim, i sve
sve mi se čini sivim tmurnim,
opet na zalasku sunca pokretnim
kao nestvarnim inim a znanim
08 POEZIJA
RIJEKA
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Prostrla se Rijeka k’o i njeno ime
u Kvarneru, tik do plavog mora.
Topla su joj ljeta i varljive zime,
prek Trsata brijega dolazi mu zora.
Primila me nježno u ta svoja njedra,
dala mi dobrotu, pokazala mane.
Ponosna na brode i njihova jedra,
kapetan im Joseph, a možda i Frane.…
TRI GALAMDŽIJE
PRED JEŽEVOM KUĆICOM
Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu-prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,…
VUKOVAR
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Željela sam pisati o tom lijepom gradu,
u sjećanje mi došla pjesma lastavica.
Ostale mi slike oblaka, drveća i roda,
i želja da vidim dragih prijatelja lica.
Ostali mi mirisi dunavskih su voda,
a ja tek darujem nježnu mu baladu.…
POD KESTENIMA SJENA,VELIKA GORICA
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Nije važno kestenima odakle sam stigla
prihvate me kakvu priroda me stvori,
a u jesen kad sam zreli plod podigla,
lišćem, tiho, nježno, drveće mi zbori.
Eh, da samo znadeš koliko je lica
ispod grana prošlo, i mladi i stari,
pozdravljeni tu su i od naših ptica,
al netko ne čuje, a drugi ne mari.…
DIVLJA SVINJA
Iz ” Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Sve troje jure k’o divlja rijeka,
odjednom-evo-kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i jelo sanja.
-Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
-Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,…
MEDO
Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Dok jure dalje brzo k’o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
-Sumnjiva žurba -medo ih gleda –
možda ste nasli jezero meda?
-Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za satić meda dat’ ću je svakom!…
VUK
Iz “Ježeve kućice”
Napisao: Branko Ćopić
Požuri lija, nećujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
-Idem da doznam – lija sve duva –
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.…