Sven Adam Ewin
– Nešto razmišljam draga: naše sunčane sjene,
Ja ne znam što je njima? Jedna od druge bježi.
Moja sjena muškarca i tvoja sjena žene,
Čim se dodirnu rubom, jedna na drugu reži.
Ti odgovora ne znaš. Pa pitaš sjenu svoju.
Sjena ko sjena, šuti. Ja te zagrlim s leđa.
– Pitaj je sada, mila. – A ti se ljutiš: – Koju?…
Gospa od Nigdarjeva