Sven Adam Ewin
u sobi prvo bude neko nagnuće svega
prema nečemu što nedostaje
sve se izglobi
sve stoji
pomalo
ukoso…
08 POEZIJA
PUTANJA
DOK JOŠ IMA SVIJETA
Goran Gatalica
dodirnite ljudi sunce koje natapa neznanu zemlju
dodirnite vranca koji za ljubav daljine moli
zar neznanci vežu smrti za sedla na krajevima svijeta
zar mora ne preziru naše rasipne kiše i sura podneblja
a ispod nas je toliko nepogaženih mladica
i neimenovanih ulica
toliko snova na svakom uglu
toliko ljubavi zapretanih u samo jednome dahu…
JA I ON
VOLI ME DVA PUTA
DIŠPET
SILAZAK
Sven Adam Ewin
Sa Trona (desno Ocu), motrim povorku svetu.
Svi mašu. Kliču. Poju… Bacaju cvijeće… Eno:
Mršavi mladić jaše na bijelom magaretu!
Čujem: „Hosana!“ Plačem… jer gledam već viđeno.
Zazivaju mi ime. Više slušat’ ne mogu.
Dok svjetina u transu onirički mahnitâ,
Ustanem, stegnem kosti. (Ne nalikujem Bogu.)
Siđem. Pitaju: tko si? Kažem da Taj sam i Taj.…
RECEPT ZA PRSTE I PONEKO SRCE
ZADARSKA OGRLICA
Roko Dobra
SONET XI.
dok se ova mladost tvoga praha sjeća
lijepe će ti ptice sletjeti na njedra
da ti složnim pjevom rasterete pleća
a lađe će dignut visoko sva jedra
u plovidbi žustroj na bespuću snova
tamo gdje se alge na srebrnu tragu
sa zvijezdama sreću i gdje žig vjekova
ne ostavi mrlje na sunčevu pragu…