Jadranka Ivanović-Bolog
U polju kada ptice
poslije kiše cvrkuću,
a sijeno se zlati,
s povjetarcem šušti,
čaroban trenutak
za spokojem vapi
na Zemlju je došao
pozdraviti Svijet!…
08 POEZIJA
NE SRDI SE, ZAGREB, NA ME
MJESEČINA
stihovi: Dragutin Tadijanović
foto: Željko Mužević
Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.
Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mliječnoj i smijehu.
PRAH VREMENA
Roko Dobra
Jednu kalendarsku godinu (2007./2008.) komentirao sam haiku pjesme koje je pisala i obično u pola noći na svom zanimljivom blogu podstavljala poznata hrvatska haiku pjesnikinja Višnja McMaster, služeći se nadimkom laughing granny, a za koju će pak u razgovoru (u „Glasu Istre“ s Borisom Vincekom), japanski renku i haiku pjesnik, i prof. na Seikei Sveučilištu u Tokiju Shokan Tadashi Kondo, reći da je „iznimno dobra haiku pjesnikinja, a to može provjeriti bilo tko na njenom blogu.“…
RAPSODIJA RADOSTI
BUDI OPET DJEČAK
PRUŽIO SE LIPANJ
Pružio se lipanj, preko vedra neba,
Plavetnilo dotaklo lipe u cvatu,
Toplina se širi, a one mirišu,
To ravnica kupa se u zlatu.
U zelenom raju ljepotu svoju kriju
Školi je kraj, praznici su tu i odmora raj.
Mirisi proljeća zrakom odišu,
Sve teče dalje što se svibnjem stvori.
NEBO
Roko Dobra
Nadnesen nad slikom Matilde Nobilo
kad kažem nebo učinak tvog kista
majke me sjeti kad bi lamatala
rukama brižna i kada bi stala
dozivat svece al’ i živog Krista
kad kažem nebo učinak tvog kista
sestre* me sjeti a koju ne pamtim
prvorođenu jer rekli su zatim
brat joj je osta da stablo olista…
NOTTURNO
Ivica Smolec
U ove mrtve sate, dok pravednici sniju raj,
komet se diže iz vode ne ogrebavši joj sjaj.
Šuma je crna od lišća, topla od perja, dlake,
prigušen čuje se jauk iz more neke svrake.
Iznad stabala i vode mjesec se smiješi, šuti,
kistom njegovim bojani srebre se šumski puti.
Na prsa žilava bukvu stisnuo grbavi grab,
lišćem njegovim šapće joj povjetarac tih i slab.…