BIJELO

Iz naše arhive/ Objavljeno  10.04. 2017

Ivica Smolec
Kada umre pjesnik, nitko ne primijeti,
kiše dalje liju ili sunce cvate.
Kada umre pjesnik, samo jedna duša,
umorna od bójā, u bijelo ide za te.

Trave dalje rastu, ševa u njim’ pjeva,
ljubiš svoju dragu uz jaglac žut k’o prije.
Kada umre pjesnik, bilo gdje u svijetu,
u tvom životu ništa promijenilo se nije.…

više

MONOLOG

Vanja Škrobica
skupjan vrime prosijano kroz sito i rešeto
nevažno u stranicama vječnosti

brime samoće nosin i maštil pun tuge
dok jure švere na reloju
i prekidaju povremenu tišinu

ishlapila forca
iscurila ka voda kroz gurlu…

više

MUDROST

Sven Adam Ewin
Dok nisam znao tko sam, što sam,
Od zemlje sebe zajmio sam;
U sebi ja sam otad skrivo
I krv. I kosti. Meso živo.

Kad mi dođoše zadnji sati,
Zemlja mi reče: “Sebe vrati!”
I vratio sam zemlji njeno,
Što je u meni zatočeno.…

više

RECITE MI

Ivan Dobra Žirjanin
Dragi moji prijatelji,
je li blide uspomene?
Recite mi, Stipe, Ante,
sićate l’ se jošće mene?

Recite mi, društvo moje
u starome našen kraju,
je li isto kajno prije?>
Zidi kuće je l’ još traju?…

više

TRI BOJE DJETINJSTVA

Roko Dobra (28. 11. 1930.- 23. 05. 2017)

Treba dozvati plava jutra djetinjstva,
treba dozvati plave čežnje sanjara,
treba dozvati plave igre bezbrižnosti.
Jer bio je jedan dječak,
jedan nedužni dječak,
rođen za voljenje.
…

više

HOD

Mirko Popović   

Odmoriti se
pokušavam. Veo smiraja
u meni titra
jer ti još putuješ
ukrašen travkama
igrom povjetarca – romoriš
ili šutiš iskustvo hoda

Ne mogu se odmoriti…

više