Jelena Stanojčić
Oluje su utihnule.
I svi urnebesni vjetrovi s njima
Protutnjali su poput razigranosti
Koja je prebivala u džepovima unutarnjeg plama
Koji je gorio na obzorju
U očima punim snova i duginih boja
A sad su zaključane u godinama iza leđa.
Utihnule su.…
smišljao sam
U šibenskoj maloj luci
Mõja rȋč zanamȉsto