BILO JEDNOM

Nada Vučičić

Samo ti i ja znamo
za tragove u pijesku ostavljene
na zimskoj plaži sa stražom galebova
dok pjevušili smo staru pjesmu
i smiješili se morskoj pjeni
i srebrenoj Luni na srebrenom valu
kad san smo započeli
Tad činilo se vrijeme varkom…

više

GLAZBA DUŠE

– Čitam vaš portal već neko vrijeme, a kako i sama pišem voljela bih vam poslati i neke svoje stihove… Zovem se Manuela Bareta Buličić. Rođena sam 1962. godine u Trogiru. Moji korijeni su u Okrugu Gornjem, mjestu na otoku Čiovu. Živim i radim u Splitu.

I evo prve Manueline pjesme za Hrvatski glas Berlin. Dobro došla, Manuela!

Manuela Bareta Buličić

Nikad pripadala nisam
Na žalost
I na radost
Divergirala sam
I svirala vrlo često
Tuđe
Etide i fuge…

više

POVRATAK

tekst: Vinko Pavić

Sjeo je umoran pored ulaznih vrata, pod sasušenom odrinom, na truli hrastov panj  koji je tu ostao još od pretprošlog ljeta, naslonio se na kućni zid i duboko uzdahnuo.

Pogled mu se, pun neke nepoznate slutnje, ispod sijedih obrva, gubio negdje u polju, po strništima i obraslim livadama koje su se prostirale daleko izvan vidokruga oslabljenih staračkih očiju.…

više

KUD VODE OVI PUTI

Sven Adam Ewin

To sjedimo nas dvoje kraj otvorena groba.
U prsima je tvojim odavno svelo voće,
A meni koža visi s obraza moja oba.

Sjela si blizu groba. Ne naginji se tijelom!
O, kako malo treba da upadneš u raku.
Što ako ti se desi da padneš dolje čelom
I ostaviš me samog u ovom strašnom mraku?…

više

OTAC

Djoko Erić

Pričam sa ocem
Sjedimo za stolom
Okrenuti jedan prema drugom
Otvoren je i iskren
Bliski smo kao rijetko
Kao onda kad je prvi puta saznao da ima karcinom
Pita me, kako sam
Bole me leđa i koljena, kažem…

više

SNIVAJ LJUBAVI MOJA

 Iz naše arhive/ objavljeno 13.06.2015.

Adolf Polegubić
da bi se pojavilo tih nekoliko stihova
koliko je buke u grudima

odzvanjaju topoti divljih konja
i silina vodopada

potom se pojave riječi
nježne poput majčina osmijeha
i slijevaju se niz lice…

više

PJESMA O STAROM PARU

Dragan Gortan

Sjećam se tog para kako s mnogo žara
Ruku pod ruku jedan drugog vode
On, s francuskom kapom što čudnu sjenu stvara
Ona sitna… u kaputu… sivom… skroz demode

Jer večeri bi svake prohodali aleju
K’o dva stara broda što po moru jezde
Dok grad bješe nalik velikom mauzoleju
Gdje umjesto lučica gorjele su zvijezde…

više