Igor Petrić pruži ruku dijete
ova zemlja te treba,
ova voda
sve rijeke, mora, jezera,
šume i livade
brda, planine,
svi ljudi čekaju te
i oni veliki i mali bez razlike,
trebaju tvoj osmjeh,…
Nela Stipančić Radonić
O, prijatelju,
jučer sam se tresla od hladnoće,
grijala s dva, tri reda paperjastih misli oči
i stihovima odgurivala tugu.
Oblaci što su se nadvili nad dušama našim
stajat će još dugo kao brodovi nasukani;
iako nadu stišćemo u džepu,
srca naša ostala su za nama…
Kristina Rogić
Pričat ću ti jednom…
Ne znam kada; možda u drugom životu…
Ti i ja na istom jastuku….
Ti i ja u istom vremenu….
Da je svijet mjesto prepuno boja,
sada bih hodala uznosito pored tebe;
sad bih bila tvoja….
I naša priča ne bi imala kraja……
Mirko Popović Za mnom se vuče ubijena
Pobuna protiv zla, a pod križem
Altum siléntium
Riše tugu ovoga i tajnu
Onoga svijeta
Ispred mene Milosrdni
Podiže rampe, izravnava krš
Da prođemo, ja stopama a dječak…
Ivan Babić …iz zbirke “Pogledi” Mladi vjetar mu je milovao
orošeno čelo. Cvjetovi jabuke
su se prepuštali zračnim
valovima i dugo lebdjeli kao
mali crvenobijeli padobrani.
Svuda uokolo zujali su zlatni
nervi svjetlosti i oprašivali jutro.
Vosak života je žudio. Žutio se…
Mirko Popović odlažem sjenke
čiji glasi još su
šapat zvijezda
niz put bijeli na kom je
pružala ruke
kad u jutra joj s brijega
donosih jagode
rumene kao njeni obrazi…