DA NAM ZVONJELICA …

Što ćemo nas oba, jedini mi školju …

piše: Roko Dobra
Javili su mi sinoć iz Žirja da je napravljeno igralište nedaleko od starog „mula“, zapravo u blizini starog „malina“. Nego, da budem precizniji, nešto sam i ranije čuo o tome, ali nisam znao gdje – na kojemu mjestu na ovom našem napuštenom i zapuštenom školju.

Sinoć mi je to javljeno i pojašnjeno, ali s puno čuđenja kako to da nisam znao da je to baš tamo na onom mjestu. Naravno da nisam znao. Uostalom, ni u snu nisam ni pretpostaviti mogao da će to mjesto, odnosno taj predio, odnosno to područje biti pretvoreno u dječje igralište umjesto u prostor za brodice i brodove kad nisu u moru.

više

MOME MRZITELJU

Alen Laura
Možda imam snove, poput tebe,
Moj mrzitelju …
Možda se ja i zagledam u sunce, u suton,
U uzburkano more … pa poželim nešto lijepo svijetu …
Možda, kao i ti, plačem u zaključanoj sobi kada sam tužna/tužan …
Možda skačem od sreće pa zagrlim voljene kada imam milijun razloga za tu sreću ……

više

ZA DUŠU NAHRANITI

OPACAKOtvaramo poštu našeg Glasa i s oduševljenjem čitamo poruku koju nam šalje Ivana Opačak iz Slavonskog Broda.

Ivana, između ostalog, piše: – Javljam Vam se s jednom skromnom željom – objaviti neke od svojih pjesama na Vašem portalu. Na javljanje me potaknula draga prijateljica Slavica Jurčić, majka dragoga mi učenika Mislava čija sam razrednica. 

Nisam željna afirmacije – moja je prva zbirka pjesama objavljena u veoma skromnoj nakladi, a druga već gotovo dvije godine čeka na tisak. Također, ne smatram svoje pjesme osobitim umjetničkim ostvarenjem – vjerujem da još mogu emocionalno i duhovno rasti. Pročitavši Slavičine kratke priče i neke od pjesama objavljenih na HGB, osjetila sam silnu milinu i sreću te pomislila – ovo je “mjesto” gdje bi se moja duša nahranila! Vjerujem da pjesma ne traži puno čitatelja, dovoljan je jedan … Pravi. Vjerujem da ih HGB ima i više i voljela bih kada bi i moje pjesme nekoga obogatile …

više

KAD ODEŠ

Stipo Lučić
Ni jedan osmjeh neću ti dati,
niti pogled blagi što ljubi,
ni dodir što strasti zove,
sjenke tuge na licu neće biti.

Ni suza mi oko orositi neće,
nit će srce zajecati bolno,
ni ruke nemirne što lome se,
uzahe duboke čuti nećeš.…

više

I PEGAZ MOJ, ENO …

Roko Dobra: POSVETA SVENU ADAMU EWINU

Svenu Adamu Ewinu, naprosto čudu od pjesnika s obzirom na njegovu izuzetno snažnu i kvalitetnu poeziju, koja je raritet Interneta, a da mu se, skrivenu iza bradatog lika Walta Whtmana i nicka mu, ne zna tko je (žensko ili muško), pa tako od samog početka, uz najmanje pola duzine soneta, koliko sam mu ih do dana današnjega napisao i posvetio kao izraz mog divljenja i čuđenja, evo, i ovaj mu sonet posvećujem

I PEGAZ MOJ, ENO ...*

Svenu Adamu Ewinu
U vjetar mi, opet, pitanje ode,
a vjetar, k’o vjetar, krilima maše;
iako pitanog u oči bode,
on samo Pegaza svojeg uzjaše

i nebu pod oblak vine se, Bože,
istine gdjeno se glas očekuje,
kako se doseći i zenit može,
poezija kad se munjama kuje!…

više