Julijana Marinkovik ...Iz zbirke “Na nebu kopno”
Budim se
u ispruženim brdima
i iscrtanim usnama
na rastegnutom nebu
u dalekom predjelu
zaspalih sjenki
i šuma dubokih tajni
u izmišljenoj stazi
i prozračnom tkanju
u tihom samovanju dana
stopljena u sjećanjima
nespokojnih misli…