Ivan Babić
Sjedim.
Kao da nemam ništa s tim.
Njegova prijeteća sjena klizi.
Nerv prostor trza.
Čini se kao da nemam ništa s tim.
Kroz trepavice gledam.
On se vrpolji, odvaguje, mjerka.
Vršcima prelazi crtu.…
08 POEZIJA
VOLI ME DVA PUTA
DIŠPET
SILAZAK
Sven Adam Ewin
Sa Trona (desno Ocu), motrim povorku svetu.
Svi mašu. Kliču. Poju… Bacaju cvijeće… Eno:
Mršavi mladić jaše na bijelom magaretu!
Čujem: „Hosana!“ Plačem… jer gledam već viđeno.
Zazivaju mi ime. Više slušat’ ne mogu.
Dok svjetina u transu onirički mahnitâ,
Ustanem, stegnem kosti. (Ne nalikujem Bogu.)
Siđem. Pitaju: tko si? Kažem da Taj sam i Taj.…
RECEPT ZA PRSTE I PONEKO SRCE
ZADARSKA OGRLICA
Roko Dobra
SONET XI.
dok se ova mladost tvoga praha sjeća
lijepe će ti ptice sletjeti na njedra
da ti složnim pjevom rasterete pleća
a lađe će dignut visoko sva jedra
u plovidbi žustroj na bespuću snova
tamo gdje se alge na srebrnu tragu
sa zvijezdama sreću i gdje žig vjekova
ne ostavi mrlje na sunčevu pragu…
KNJIGA ŽIVOTA
AKO ZANOĆIM UZ MORE
A TI?
STIHOVI I FOTOGRAFIJE IVANKE CVITAN
Ivanka Cvitan, naša nova suradnica u rubrici Poezija
O sebi nemam puno za reći. Rođena sam 1961. u Splitu gdje i živim. SSS-informatičar, radim, 3 djece, objavila nešto 85-te u zajedničkoj zbirci “Ostaje mi poezija”, sad na portalu Strane i Svijet kulture, a inače na blogu i fb.
Pišem otkad sam naučila slova, inače sam znala i pamtiti, sad sve manje. Fotografiram najobičnijim aparatom (canon ixus 120 is), iz gušta, samouka, uglavnom mjesta koja posjećujem i prizore koji me ostave bez daha. Tako i pišem.
-O sebi nemam puno za reći, piše nam Ivanka Cvitan, naša nova suradnica u rubrici Poezija. Ih, nema puno za reći! Pa i ne treba više. Sve drugo će reći njeni izvrsni stihovi i prelijepe, majstorski urađene fotografije.
Dobro nam došla Ivanka, na stranice Hrvatskog glasa Berlin!…